Povijesni prilozi (Historical Contributions)

prof. emeritus Miroslav Bertoša (1938. – 2023.)

Marino Manin — 2024-02-27

Stanko Andrić, Grabovo i Bijela – benediktinski samostani svete Margarete, Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2021, 260 stranica; Srijemska Mitrovica – bazilijanski i benediktinski samostan

Petar Seletković — 2024-02-27

Tomislav Matić, Bishop John Vitez and early Renaissance Central Europe. The humanist kingmaker, Leeds: ARC humanities Press, 2022, 237 stranica

Jakov Blagojević — 2024-02-27

Rudolf Barišić, Od Pečuha do Fojnice – Korespondencija fra Bone Perišića, Zagreb; Fojnica: Hrvatski institut za povijest; Franjevački samostan Duha Svetoga, 2023, 413 stranica

Ivan Marjanović — 2024-02-27

Jasminka Ćus-Rukonić, Grboslovna baština cresko-lošinjskog otočja, Cres: Creski muzej, 2023., 247 stranica

Marko Vitez — 2024-02-27

Vijoleta Herman Kaurić, Za naše junake… Rad dobrotvornih društava grada Zagreba u Prvom svjetskom ratu, Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2023, 427 stranica

Zrinko Novosel — 2024-02-27

Scrinia Slavonica. Godišnjak Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest 22 (2022), 380 stranica

Iva Mihekovec — 2024-02-27

Posjedi Rogovske opatije na skradinskom području

Tomislav Galović — 2024-02-27

Benediktinski kraljevski samostan (monasterium regale) sv. Ivana Evanđelista (sancti Iohannis Apostoli et Evangeliste) u Biogradu na Moru utemeljen je 1060. godine. Nakon mletačkoga razaranja Biograda 1125. i preseljenja njegovih redovnika na obližnji Pašman samostan je promijenio ime u samostan svetih Kuzme i Damjana (monasterium sanctorum Cosme et Damiani de Monte). Njegov je najveći i najvažniji posjed bio Rogovo u biogradskom zaleđu, zbog čega je često nazivan rogovskim, a samostanska zajednica Rogovskom opatijom. Tim se nazivom objedinjuje i biogradska i pašmanska dionica njezine povijesti. Istraživanjem topografsko-toponimijske problematike i posjedovnih odnosa Rogovske opatije ustanovljene su dvije glavne skupine samostanskih posjeda. S jedne su strane posjedi na kopnu (Biograd, Bošana, Bubnjani, Bućina/Bučina, Diklo, Doljani, Dračani, Dubrovica/Dubrava, Gorica, Jagodnje, Jasenje/Jasenica, Jošani, Kamenjane, Lišani, Miranje, Nabrežje, Puntamika, Rača/Narak, Rasohatica, Raštani, Rogovo, Rogovšćica, Sidraga, Sikovo, Skradin, Sošina, Šibenik, Tinj, Tustica, Vransko blato / Vransko jezero, Vrbica, Zadar, Zidine/Zidić), a s druge posjedi na otočnom dijelu (Žirje, niz posjeda na Pašmanu, posjedi na Ugljanu u mjestu Ugljanu). U radu se analiziraju posjedi Rogovske opatije na skradinskom području, ali i na teritoriju Sidraške županije, nad kojim je jurisdikciju imala Skradinska biskupija. Dodatno se ističu problemi vezani za jurisdikciju između Rogovske opatije i te dijeceze.

Rasuta frankapanska baština – Dürerov nepoznati muškarac i van Scorelov plemeniti Mlečanin

Ivan Jurković — 2024-02-27

Od 1753. godine se u Londonu čuva Portret nepoznata muškarca Albrechta Dürera (The British Museum, Department of Prints and Drawings, inv. no. SL 5218.22), koji je u Britanski muzej dospio donacijom Ser Hansa Sloanea nakon njegove smrti. U Njemačkoj je pak nakon smrti kolekcionara Johanna Gottloba von Quandta (1859.) u Drezdenu, Portret plemenitog Mlečanina Jana van Scorela dospio prodajom 1868. godine u privatnu zbirku (Grossherzögliche Gemäldegalerie) u Oldenburg, a potom 1922. godine i u Zemaljski muzej tog grada (Landesmuseum für Kunst und Kulturgeschichte Oldenburg, inv. no. LMO 15.567). Tim se djelima povjesničari umjetnosti bave od druge polovice 19. stoljeća i s vremenom su uspjeli ispravno atribuirati portrete, ali im nije pošlo za rukom odgonetnuti koju stvarnu osobu oni predstavljaju. Štoviše, u znanosti ta dva portreta nisu uspoređivana i povezivana, iako je riječ o portretima iste osobe.

"La devotissima, e fedelissima natione de Morlacchi" Morlaci/Vlasi o sebi samima. Identitetske diskurzivne prakse Morlaka pod mletačkom vlašću u doba kandijskog rata (1645-1669)

Domagoj Madunić — 2024-02-27

Jedan od presudnih događaja iz vremena Kandijskoga rata, s najdalekosežnijim posljedicama za povijest Dalmacije, svakako je pobuna osmanskih kršćanskih podanika naseljenih duž mletačko-habsburško-osmanske granice, zabilježenih u mletačkim izvorima kao Morlaci. Potaknute uspjehom mletačkoga oružja tijekom 1647. i 1648., cijele zajednice Morlaka pobunile su se protiv osmanske vlasti i u tisućama prešle na mletački teritorij, postajući novim podanicima Republike. Namjera je ovoga rada na temelju u historiografiji još uvijek uvelike neobrađene izvorne građe pohranjene u Državnom arhivu u Veneciji – njezinom opsežnom kontekstualizacijom, analizom diskurzivnih praksi, korištenih literarnih figura i glavnih toposa – rekonstruirati glavne odrednice koje su tvorile osnovu shvaćanja vlastitoga identiteta tih novih podanika Mletačke Republike u okviru njihove nove domovine.

Murano i mletačke svečanosti u pismu Antuna Vrančića mletačkom patriciju i potkralju Cipra Carlu Cappellu

Diana Sorić — 2024-02-27

U radu se prvi put interpretira pismo humanista Antuna Vrančića (1504 – 1573) mletačkom patriciju i potkralju Cipra Carlu Cappellu (1492 – 1547) iz 1546. godine. Pismo je napisano u Mlecima za vrijeme Vrančićeva boravka kod Francesca Cappella, Carlova sina, tadašnjeg načelnika otoka Murano. Posebna se pozornost posvećuje Vrančićevim opisima mletačkih običaja za vrijeme karnevala i svetkovine Festa della Sensa. Osim toga, nadopunjuju se i korigiraju neki biografski podatci o Carlu Cappellu.

Obitelj Svetački u osmanskoj službi

Dino Mujadžević — 2024-02-27

Ovaj rad bavi se poviješću obitelji Svetački odnosno Svetačković u Osmanskom Carstvu. Riječ je rijetkom slučaju, možda i unikatnom, prelaska članova neke velike plemićke obitelji na području savsko-dravskog međuriječja na osmansku stranu uz zadržavanje utjecaja, pa i posjeda, na istom području na kojem su bili utjecajni prije osmanskih osvajanja. Prvi dio članka bavi se odnosima obitelji Svetački s Osmanlijama te kontekstom i slijedom događaja vezanih uz njihov prelazak na osmansku stranu. Nakon toga analizira se društveni položaj i religijska pripadnost pripadnika obitelji na osmanskoj strani te nastanak i nasljeđivanje nadarbina i posjeda koje je obitelj uživala odnosno držala sve do kraja osmanske vlasti. Uz ovo, rad pokušava rekonstruirati rodbinske veze pojedinih pripadnika obitelji te identificirati odnosno ubicirati pojedine lokalitete koji se u izvorima javljaju kao nadarbine i posjedi obitelji. Rad se temelji na objavljenim i neobjavljenim osmanskim izvorima te objavljenim zapadnim – prvenstveno latinskim – vrelima, a analiza pojedinih događaja i procesa iz povijesti obitelji Svetački/Svetačković upotpunjena je uvidom u regionalnu i međunarodnu osmanističku literaturu.

Osnovni krajiški zakon iz 1807. godine u svjetlu dosadašnjih istraživanja i istraživačkih perspektiva

Kristina Milković — 2024-02-27

U članku je problematiziran Osnovni krajiški zakon iz 1807. koji je Franjo I. (1792. – 1835.) proglasio za područje Hrvatsko-slavonske i Banatske vojne krajine. Analiziran je sadržaj zakona raspoređen u sedam poglavlja i 155 zakonskih članaka te izvorno objavljen na njemačkom i preveden već iduće godine na hrvatski i slavenosrpski jezik. Zakon je donesen u specifičnim povijesnim okolnostima koalicijskih ratova i u duhu reformi dvorskoga kruga oko vladara Franje I. Njegov sadržaj rezultat je višegodišnjega rada nekoliko dvorskih povjerenstava, pri čemu se osobito nastojalo steći uvid u konkretne probleme sustava kao i vojnokrajišku svakodnevicu da bi novim zakonom ponudila trajnija rješenja koja bi obuhvatila interese države, ali i krajiškoga puka. Zbog potrebe očuvanja vojnokrajiškoga sustava ta su rješenja ipak morala biti ograničena.

„Pozdrav Starčev i moj… tvoji večno po veri”: političko-društveni portret pravaša-plemića Eduarda Halpera Sigetskog (1824. – 1877.)

Vedran Klaužer — 2024-02-27

Eduard Halper Sigetski (Škarićevo kod Krapine, 14. prosinca 1824. – 23. kolovoza 1877.) pripadao je plemićkoj obitelji Halpera Sigetskih podrijetlom iz Ugarske, koji su svoje posjede, nakon dolaska u Hrvatsku u drugoj polovini 18. stoljeća i primanja u red hrvatskoga plemstva, stekli na širem području Hrvatskoga zagorja, točnije unutar Zagrebačke i Varaždinske županije (Martinci, Pavlovec, Pluska, Luka, Sela, Donje Turnišće, Hum i Zajezda) s centralnim posjedom u Škarićevu pokraj Krapine. Članovi obitelji bili su aktivni u političkom i upravnom životu civilne Hrvatske cijelo 19. stoljeće. Ta se aktivnost manifestirala obnašanjem službi odvjetnika i kotarskih sudaca Varaždinske županije, koje je pratio i ulazak u Sabor izborom za narodnoga zastupnika kotareva Klanjec i Sv. Križ (Nikola i Eduard Halper Sigetski). Upravo će Eduard Halper Sigetski dolaskom pod utjecaj pravaških ideja 1860-ih uz vršenje dužnosti kotarskoga suca u Malom Taboru, a zatim i suca u Pregradi, činiti glavni stup i žarište djelovanja Stranke prava u Hrvatskom zagorju. Uz već poznata saznanja o Halperovoj financijskoj potpori pravašima, poput plaćanja kaucije za pokretanje i tiskanje stranačkoga lista Hervatska, te političkom djelovanju prema vrhu stranke (sudjelovanja na stranačkim sastancima, optiranja za saborska mjesta), u radu će se prikazati i njegovo djelovanje na lokalnoj razini u političkom, društvenom i kulturnom aspektu, čime će se upotpuniti rekonstrukcija političkoga portreta. Pritom će okosnicu činiti analizirani podaci iz pisama koja su mu u tom razdoblju pisali prvaci Stranke prava Ante Starčević i Eugen Kvaternik. U radu će se prikazati društvena i politička aktivnost Eduarda Halpera Sigetskog, tj. njegovo političko djelovanje kao člana Stranke prava od 1869. do 1875. godine.

Politika i ludost – suđenje Luki Jukiću i vještačenje Ive Žirovčića

Darko Vitek — 2024-02-27

U lipnju 1912. Luka Jukić, pripadnik revolucionarnoga krila Hrvatsko-srpske napredne omladine, izveo je neuspjeli atentat na kraljevskoga komesara Slavka Cuvaja. Na suđenju, koje se odvijalo u uzavreloj političkoj situaciji, zatražena je stručna ekspertiza o duševnom stanju mladoga atentatora. Nju je napravio tadašnji ravnatelj Državnoga zavoda za umobolne u Stenjevcu i utemeljitelj psihijatrije u Hrvatskoj dr. Ivo Žirovčić. Njegovo je vještačenje u političkim opozicijskim tiskovinama, ali i u dijelu stručnih krugova, proglašeno politički motiviranim, čime je psihijatrija već u samim svojim začecima povezana s politikom.

Slovenska očekivanja i politički rascjepi od Prvoprosinačkoga akta do izbora za Konstituantu

Igor Ivašković — 2024-02-27

Rad analizira ciljeve i taktike slovenskih političkih grupacija od Prvoprosinačkoga akta 1918. do izbora za Konstituantu u studenom 1920. Iako su na vanjskopolitičkom planu ciljevi slovenskih stranaka bili slični, a na unutarnjem su planu sve političke snage pretendirale na sudjelovanje u vlasti, proučavani period obilježili su brojni unutarstranački rascjepi. U Slovenskoj narodnoj stranci vladala je podjela na kritičare velikosrpske politike i oportuniste koji su pokušavali pripremiti poslijeizbornu koaliciju sa srpskim radikalima (Narodna radikalna stranka). Stranka je zahvaljujući ambiciji očuvanja kako statusa najjače slovenske političke opcije tako i koalicijskoga potencijala za participaciju u vlasti, što je nudilo bolju perspektivu za postizanje vanjskopolitičkih ciljeva, ipak uspjela sačuvati organizacijsku cjelovitost. Istovremeno su se slovenski liberali, koji su za razliku od većine konzervativaca iskreno raširenih ruku dočekali Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, fragmentirali na više stranaka. Tome je doprinijelo očekivanje da će se na slovenskim područjima, uslijed uključivanja u južnoslavensku državu, povećati manevarski prostor za jugoslavensko-unitarističke političke snage, stoga je dio liberala krenuo u osvajanje rubnih segmenata biračkoga tijela koje je prije pripadalo konzervativcima. Prosječni slovenski birač, međutim, nije bio sklon unitarizmu te je najbolji izborni rezultat ostvarila liberalna opcija koja je u predizborno vrijeme naglašavala slovensku autonomiju. Relativno dobar rezultat postiže socijaldemokratski pol, unutar kojega također dolazi do rascjepa. Dok su se reformisti u kritikama usmjeravali direktno na slovensku političku konkurenciju, komunisti se odcjepljuju i odlučuju za radikalniji nastup prema Srbiji. Slovensku narodnu stranku kritiziraju tek implicitno, štoviše preuzimaju i dio njezina predratnoga programa i time bez većega izravnog sukoba ulaze upravo u njezino biračko tijelo.

Vanjska politika Francuske za vrijeme djelovanja Eugena Kvaternika

Edi Miloš — 2024-02-27

Članak je posvećen vanjskoj politici Francuske za vrijeme Drugoga Carstva i njezinu utjecaju na djelovanje Eugena Kvaternika. Napoleon III. nastojao je promijeniti pravila igre Bečkoga kongresa, koja su predugo kočila međunarodnu afirmaciju njegove zemlje. Pozivajući se u tu svrhu – među ostalim – na nacionalno načelo, posegnuo je neoprezno za dvosjeklim mačem jer je time doprinio nastanku i osnaživanju njemačke sile pod vodstvom kancelara Bismarcka. Tijekom njegove vladavine Eugen Kvaternik u više je navrata boravio u Parizu, gdje je pokušavao potaknuti povezivanje hrvatskih težnji za osamostaljivanjem s rješavanjem talijanskoga, potom i poljskoga pitanja. Premda se susretao s carevim rođakom princem Napoleonom te privukao njegovu pozornost na mogućnost hrvatsko-francuske suradnje, njegovi su napori ostali bez većega učinka. Unatoč tomu, Kvaternik je uspio koliko-toliko iznijeti dotad slabo poznato hrvatsko pitanje pred francusku političku i intelektualnu elitu.

Ustanak u Rakovici 1871. u rumunjskom tisku Transilvanije i Mađarske

Vlad Vasile Popovici — 2024-02-27

U članku se donosi komparativna analiza informacija koje su kružile između dviju periferija Habsburške Monarhije (Hrvatske i Transilvanije), odnosno između periferije i središta (Hrvatske i Pešte). Autor prati način na koji je tadašnji rumunjski tisak primio i protumačio ustanak u Rakovici u listopadu 1871., uključujući njegovu pozadinu i političke konotacije, te prenio te informacije rumunjskoj javnosti u Transilvaniji i Mađarskoj. Cilj istraživanja bio je istaknuti razlike između središnjeg i pokrajinskog tiska namijenjenog toj važnoj etničkoj skupini u Ugarskoj za vrijeme dualizma, kao i ispitati kako je niz nasilnih, neočekivanih i potencijalno politički destabilizirajućih događaja unutar jedne etničke skupine primila i kontekstualizirala politička elita druge etničke skupine.

Eugen Kvaternik i unionisti 1861. – 1871.: pokušaji suradnje ili nadmudrivanja

Arijana Kolak Bošnjak — 2024-02-27

Eugen Kvaternik nastojao je tijekom 60-ih godina 19. stoljeća ostvariti političku suradnju s unionistima, najprije s grofom Julijem Jankovićem u prvoj polovini, a zatim s banom Levinom Rauchom u drugoj polovini 60-ih. Da bismo utvrdili na kojim se temeljima nastojala ostvariti ta suradnja i je li se radilo o namjeri da zajednički politički djeluju ili tek o međusobnom nadmudrivanju, analizirat ću političko djelovanje Eugena Kvaternika i dvojice najistaknutijih unionista, grofa Julija Jankovića i bana Levina Raucha.