Pravni vjesnik

PISANI POSTUPAK I PRAVO NA USMENU RASPRAVU U SPOROVIMA MALE VRIJEDNOSTI

Zvonimir Jelinić — sub, 21 pro 2024 00:00:00 +0100

U radu se govori o sporovima male vrijednosti i važnoj zakonskoj izmjeni iz 2022. kada je postupak u sporovima male vrijednosti postao pisani postupak u kojemu će sud provoditi ročište samo ako procijeni da je to potrebno radi provođenja dokaznog postupka ili potrebe da se osigura pravično vođenje postupka. Razmatra se je li novo pravilo konstruktivno te na koji način ono korelira s činjenicom da sporovi male vrijednosti nisu nužno bezvrijedni i marginalni postupci u ukupnom broju građanskih postupaka koji se vode pred hrvatskim sudovima. Ispituju se okolnosti o kojima bi suci trebali voditi računa pri odlučivanju o načinu provedbe postupka te se usputno raspravlja o drugim aspektima i posebnostima tih, po svemu sudeći, brojnih parničnih postupaka.

ZASTUPANJE DJETETA U POSTUPCIMA PRED EUROPSKIM SUDOM ZA LJUDSKA PRAVA

Anica Čulo Margaletić, Ivan Šimović — sub, 21 pro 2024 00:00:00 +0100

Zastupanje djeteta dio je sadržaja roditeljske skrbi. Roditelji kao nositelji prava na roditeljsku skrb zastupaju prava i interese svojeg djeteta ravnopravno, zajednički i sporazumno kako u svakodnevnom životu tako i u postupcima pred sudskim ili upravnim tijelima. Međutim, u određenim životnim situacijama može se pojaviti sukob između roditelja (primjerice zbog prestanka životne zajednice, razvoda, otmice djeteta, lišenja poslovne sposobnosti) te se nameće pitanje koji bi od njih u takvim okolnostima trebao zastupati dijete te bi li zastupanje od strane samo jednog roditelja predstavljalo povredu načela ravnopravnosti u ostvarivanju roditeljske skrbi kao i načela ravnopravnosti spolova.

Uz navedeno, moguće su i situacije u kojima se pojavljuje sukob interesa između roditelja s jedne strane te njihova djeteta s druge (zbog, primjerice, pokretanja sudskog kaznenog, prekršajnog ili obiteljskog izvanparničnog postupka radi zaštite prava i dobrobiti djeteta protiv jednog ili oba roditelja), čime se pravni sustav stavlja pred izazov kako osigurati objektivno i nepristrano zastupanje djeteta i njegova najboljeg interesa. Izloženo predstavlja kako društveni tako i pravni problem koji će biti pobliže analiziran u ovome radu polazeći od relevantnih pravnih izvora, akademske literature te novije prakse Europskog suda za ljudska prava.

USTANICI PRIZNATI KAO ZARAĆENA STRANKA NEMEĐUNARODNIH ORUŽANIH SUKOBA U TRADICIONALNOM I SUVREMENOM MEĐUNARODNOM PRAVU

Rutvica Rusan Novokmet — sub, 21 pro 2024 00:00:00 +0100

U fokusu tradicionalne međunarodnopravne regulacije oružanih sukoba prvenstveno su međunarodni oružani sukobi, što je prije usvajanja Ženevskih konvencija za zaštitu žrtava rata iz 1949. i Dopunskih protokola uz te Konvencije rezultiralo pojavom pravnih praznina kad je riječ o ograničenjima u vezi s postupanjima stranaka unutarnjih oružanih sukoba. Predmet ovog rada je analiza važnih promjena koje je suvremeni međunarodnopravni okvir postavio glede detaljnije regulacije nemeđunarodnih oružanih sukoba te je konkretnijim ograničenjima postupanja u nemeđunarodnim oružanim sukobima usmjerio primjenu pravila međunarodnog humanitarnog prava prema učinkovitijoj zaštiti žrtava rata. U tom se kontekstu, nakon prikaza relevantnog međunarodnopravnog okvira primjenjivog na nemeđunarodne oružane sukobe, razmatraju različite definicije pojmova nemeđunarodnih oružanih sukoba i njihovih stranaka sadržane u Ženevskim konvencijama i Dopunskom protokolu II., uz analizu najrecentnijih odluka međunarodnih stalnih i ad hoc sudova koji su značajno doprinijeli interpretaciji i razvoju međunarodnog prava primjenjivog na tu vrstu oružanih sukoba. Posebno se analizira institut priznanja ustanika kao zaraćene stranke koji je u usporedbi s tradicionalnim međunarodnim pravom doživio značajne promjene u kontekstu obvezatnosti primjene međunarodnog humanitarnog prava. Zaključuje se da je postupni prestanak primjene instituta priznanja ustanika, uz smanjivanje razlika međunarodnih i nemeđunarodnih oružanih sukoba, doprinio osvještavanju svih stranaka oružanih sukoba o obvezatnosti primjene međunarodnog humanitarnog prava, odnosno o njihovoj odgovornosti za zaštitu žrtava rata, poštovanje načela čovječnosti i zahtjeva javne savjesti, od trenutka kad započne oružani sukob pa do njegova prestanka.

MOGUĆNOSTI DESKRIPTIVNE I NORMATIVNE PRIMJENE USTAVA U MATERIJALNOME SMISLU

Luka Brajković — sub, 21 pro 2024 00:00:00 +0100

Teorija ustava u materijalnome smislu zaokuplja pozornost teoretičara mnogih disciplina već gotovo dvjesto godina. Zbog svojega polemičkoga karaktera i teškoga određenja što materijalni ustav uopće jest, ova je teorija smatrana i pomalo kontroverznom, čak i nepoćudnom za ustavnu teoriju. Ovaj rad, prateći trend europske ustavne teorije posljednjih 10-ak godina, koja se ponovno aktivnije posvetila izučavanju ove „opasne“ teme, nastoji istražiti ima li pojam materijalnoga ustava ikakvu spoznajnu korist za teorijska, ali i praktična promišljanja ustavnoga prava. Vodeći se teorijskim zasadama Marca Goldonija, kao jednoga od predvodnika novoga vala zanimanja za materijalni ustav, u ovom se radu primjenjuju postavke „materijalnih istraživanja konstitucionalizma“ na primjeru Republike Hrvatske. Nastojeći biti korektiv formalnome konstitucionalizmu, kroz uvrštavanje materijalne razine u ustavnopravna razmatranja želi se dati doprinos dodatnome produbljivanju i boljemu objašnjavanju ustavne stvarnosti. U prvome se dijelu pozornost usmjerava na materijalni ustav kako ga shvaća Marco Goldoni te se iznose postavke njegovih „materijalnih istraživanja konstitucionalizma“. U drugom se dijelu postavke materijalne analize primjenjuju na konkretne primjere iz Republike Hrvatske. Pokazuje se da u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske postoje naznake normativne upotrebe materijalnog ustava. U zaključku se donose razmatranja o mogućnostima i granicama kako normativne tako i deskriptivne upotrebe materijalnog ustava.

JE LI POVRATAK POTPUNOG LIŠENJA POSLOVNE SPOSOBNOSTI OSOBA S INVALIDITETOM OPRAVDAN?

Aida Babović — sub, 21 pro 2024 00:00:00 +0100

Novela Obiteljskog zakona iz 2023. uredila je, među inim, potpuno lišenje poslovne sposobnosti. Ona je inspirirana Odlukom i rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-I-394/2015. od 18. travnja 2023.) o ukidanju odredbe 234. st. 2. Obiteljskog zakona iz 2015. kojom je onemogućeno osobama da (p)ostanu potpuno lišene poslovne sposobnosti. U radu su opservirane implikacije ponovna uvođenja potpuna lišenja poslovne sposobnosti u tuzemno obiteljskopravno uređenje u korelativnosti s (o)postojećim djelomičnim lišenjem poslovne sposobnosti. Pojedinačnom analizom sudskih odluka Općinskog (građanskog) suda u Zagrebu i Rijeci te Županijskih sudova u Zagrebu i Puli, ukazuje se na potrebitu razmjernost opsega i sadržja lišenja poslovne sposobnosti te njihovu praktičnu primjenjivost u pravnom životu i zbilji osoba s invaliditetom. Paralelnosti radi, zakonodavni okvir Njemačke, Francuske i Slovenije o zaštiti odraslih osoba s invaliditetom približen je tuzemnom sa svrhom njihova potencijalna recipiranja te opredmećivanja.

U zaključku rada iznose se estimacije, solucije te konkluzije o temi rada te projekcije njezina buduća razvitka s akcentom na potrebu napuštanja (potpuna) lišenja poslovne sposobnosti uopće. Uz to, simutlano se iznose određeni de lege ferenda prijedlozi nasušni za pospješivanje sudsko-procesnog i skrbničkog statusa osoba s invaliditetom.