Utjecaj osjetljivosti na isušivanje i kritičnog sadržaja vlage na žirove vrste Quercus cerris, Quercus petraea i Quercus robur

Sažetak

U ovoj studiji, kritični sadržaj vlage i osjetljivost na isušivanje sjemena Quercus cerris (hrast turski), Quercus petraea (hrast kitnjak), Quercus robur (hrast lužnjak) određeni su kako bi se vidjelo kako isušivanje utječe na sadržaj vlage u žiru i ponašanje klijanja. Sadržaj vlage u ubranom žiru bio je 41% za Q. cerris, 46% za Q. petraea i 45% za Q. robur. Žirovi su razdvojeni u podgrupe, poprskani destiliranom vodom kako bi se postigao maksimalan sadržaj vlage i zatim ostavljeni da se suše 18 dana. Postojale su statistički značajne razlike u klijavosti u funkciji vremena sušenja i smanjenja sadržaja vlage. Početno klijanje je odgođeno. Najveći udio vlage bio je 48% za Q. cerris, 51% za Q. petraea i 49% za Q. robur žir. Najveći unos vode bio je 17% kod Q. cerris, 11% kod Q. petraea, a najmanji 9% kod Q. robur. Sadržaj vlage s postotkom klijavosti ispod 50% smatra se kritičnim sadržajem vlage. U razdoblju od 12-15 dana od početka procesa sušenja žir je dosegao kritičnu vlažnost. Postotak klijavosti se smanjio sa 83% na 43% za Q. cerris, sa 100% na 44% za Q. petraea i sa 97% na 43% za Q. robur kako se sadržaj vlage smanjio od maksimalnog do kritičnog sadržaja vlage. Za Q. cerris, Q. petraea, Q. robur kritični sadržaji vlage pri kojima žir počinje gubiti održivost bili su između 28-31%, 31-36% odnosno 32-37%. Rezultati ove studije daju smjernice za rasadničke prakse koje se provode na vrstama hrasta, od berbe žira do sjetve i njege nakon sjetve.