Modeliranje distribucije temeljeno na nišama i mapiranje brucijskog bora u okrugu Gölhisar

Sažetak

Cilj ovoga rada bio je razjasniti temeljne karakteristike i područja primjene različitih tehnika modeliranja koje se koriste u aktualnim istraživanjima ekološkog modeliranja. Koristeći pet različitih metoda modeliranja distribucije, provedeno je modeliranje i mapiranje distribucije brucijskog bora u okrugu Gölhisar. Uzorci su prikupljeni s brucijskog bora na 400 pokusnih ploha u tom području. U modelima su se koristile sljedeće varijable: nadmorska visina, nagib, orijentacija, indeks zračenja, toplinski
indeks, indeks topografskog položaja i geološka podloga. Od metoda modeliranja distribucije vrsta korištene su logistička regresija, klasifikacijo stablo, slučajna šuma, generalizirani aditivni model i maksimalna entropija. Izrađene su ROC krivulje te je učinkovitost modela distribucije vrsta procijenjena pomoću AUC krivulje. Statističke analize otkrile su da su najbolji modeli redom generalizirani aditivni model, slučajna šuma, klasifikacijsko stablo, maksimalna entropija i logistička regresija. Nadmorska visine i vrsta geološke podloge imale su najveći utjecaj u modelima distribucije brucijskog
bora. Mapirani su rezultati generaliziranog aditivnog modela koji su imali najveću AUC vrijednost. Utvrđene su neke ekološke i statističke razlike između modela te su prikazani njihovi razlozi. U usporedbi
s metodama koje se obično koriste za modeliranje distribucije vrsta, metoda generaliziranog aditivnog modela ima specifičnu funkciju zaobljenosti koja osigurava usklađivanje između promjena okoliša i eksplanatornih krivulja te točniju ekološku interpretaciju dobivenih modela.