Šumarski list

Populacijska varijabilnost sivkaste vrbe (Salix eleagnos Scop.) temeljena na morfologiji listova: Dokaz o postojanju malolisnih i velelisnih morfotipova

uto, 18 lip 2024 00:00:00 +0200

Fenotipska diferencijacija često je rezultat ekološke raznolikosti u vrsta sa širokom prirodnom rasprostranjenošću. Općenito gledano, morfološka varijabilnost populacija neke vrste rezultat je djelovanja osnovnih mikroevolucijskih procesa (prirodne selekcije, mutacije, genetičkog pomaka i protoka gena) te fenotipske plastičnosti. To se posebno odnosi na vrste obalnih staništa i vrste s laganim sjemenkama koje lako raznose i voda i vjetar. Jedna takva vrsta je i sivkasta vrba (Salix eleagnos Scop.), koja raste i na vlažnim obalnim staništima i na sušnim, krškim područjima u srednjoj i južnoj Europi. Upravo zbog široke ekološke valencije, ova je vrsta izabrana kao modalna vrsta za određivanje potencijalnih morfotipova prilagođenih na različite stanišne uvjete. Osim toga, analiziran je i učinak okolišnih uvjeta na morfološke karakteristike listova, kao i struktura istraživanih populacija. Istraživanje je obuhvaćalo tri populacije sivkaste vrbe iz krških staništa i pet populacija s obalnih staništa. Uzorci lišća prikupljeni su s deset jedinki u svakoj populaciji, a analizirano je devet morfoloških svojstava listova. Fenotipska svojstva lista pokazala su jasnu bimodalnu distribuciju po populacijama, pri čemu su uzorci iz suhih, krških staništa imali manje listove od onih iz obalnih i vlažnih staništa. Osim toga, pokazalo se da uvjeti staništa snažno utječu na morfologiju, što potvrđuje značajan utjecaj obrasca izolacije uslijed ekoloških udaljenosti (IBE). Takvi rezultati također su potkrijepljeni i AMOVA analizom, koja je 34,53 % ukupne varijabilnosti pripisala varijabilnosti jedinki između dvaju staništa (krško naspram obalnog). Nadalje, krške populacije pokazale su homogene i niske vrijednosti multivarijatnog indeksa raznolikosti (MDI), kao i manju varijabilnost između populacija u usporedbi s obalnim populacijama, što odražava fenotipsku prilagodljivost na jednolične uvjete okoliša. Nasuprot tome, obalne populacije pokazale su i visoku i nisku razinu raznolikosti, uz veću međupopulacijsku varijabilnost od one u krških populacija, što se može pripisati različitom podrijetlu populacija i uvjetima staništa. Naši rezultati jasno upućuju da je interakcija između biljke i staništa vrlo složen proces i da ove dvije, jasno odvojene skupine populacija sivkaste vrbe potencijalno mogu predstavljati dva različita ekotipa.

Utjecaj matičnog supstrata na značajke kalkokambisola na području NP “Plitvička jezera”

uto, 18 lip 2024 00:00:00 +0200

Kalkokambisol (smeđe tlo na vapnencima i dolomitima) jedno je od najzastupljenijih tipova tala u Hrvatskoj. Kako i sam naziv sugerira razvijeno je na vapnencima i dolomitima, koji uključuju niz prijelaznih formi stijena u pogledu načina i intenziteta fizičkog i kemijskog trošenja. Na području Nacionalnog parka Plitvička jezera otvoreno je 30 pedoloških profila od kojih je 18 na vapnencima i 12 na dolomitima. Na terenu su bili određeni ektomorfološka i endomorfološka svojstva tla. Na prikupljenim uzorcima tla iz humusno-akumulativnog (A) i kambičnog (B) horizonta određeni su sljedeći parametri: granulometrijski sastav tla, reakcija tla odnosno pH-vrijednost u vodi i vodenoj otopini CaCl₂, udjel karbonata te udjel organskog i ukupnog dušika. Najveće razlike u ektomorfološkim parametrima između tala povrh vapnenaca i dolomita utvrđene su u stjenovitosti i kamenitosti – na vapnencima se ona kreće u rasponu od vrlo niske do vrlo visoke, dok je na dolomitima nema. Na profilima kalkokambisola povrh dolomita utvrđen je veći udjel frakcija pijeska i manji udjel gline od kalkokambisola povrh vapnenaca. Dominantna teksturna oznaka u B-horizontu koji je ujedno i dijagnostički horizont kalkokambisola povrh vapnenaca je praškasta glina dok je kod kalkokambisola povrh dolomita praškasto glinasta ilovača. Prosječne pH-vrijednosti i udjeli CaCO₃ u kalkokambisolima povrh vapnenaca bili su statistički značajno niže od kalkokambisola povrh dolomita duž cijelog profila. Nije utvrđena značajna razlika u udjelima C_org i N_tot između kalkokambisola povrh vapnenaca i dolomita pa tako nema ni velike razlike u omjeru C/N. Prosječni odnos C/N duž cijelog profila kalkokambisola povrh vapnenaca i dolomita iznosi 14, odnosno dekompozicija traje neometano. Ovim istraživanjem je utvrđeno da postoje značajne razlike u ektomorfološkim (stjenovitost i kamenitost) i endomorfološkim (granulometrijski sastav tla, pH-vrijednost tla i udjel CaCO₃) svojstvima kalkokambisola na različitim matičnim supstratima.

Fenološka svojstva listanja i zadržavanja listova crnih topola (Populus nigra L.) u klonskom arhivu u Žepču

Dr. sc. Mirzeta Memišević Hodžić, Prof. dr. sc. Dalibor Ballian — uto, 18 lip 2024 00:00:00 +0200

Crna topola (Populus nigra L.) je jedna od najznačajnijih europskih vrsta drveća koja nastanjuje aluvijalna staništa uz obale velikih rijeka. U Bosni i Hercegovini postoji značajan neiskorišten zemljišni potencijal pogodan za reintrodukciju autohtonih crnih topola, kao i podizanje intenzivnih i ekstenzivnih nasada hibridnih i američkih crnih topola. Cilj ovog istraživanja je utvrditi početak i završetak fenoloških faza listanja, kao i zimsko zadržavanje lista, što će pomoći pri selekciji pogodnih klonova autohtonih crnih topola za reintrodukciju na određenom lokalitetu i za određene mikroklimatske uslove u svrhu očuvanja autohtonog genofonda, te klonova hibridnih topola za osnivanje plantaža u Bosni i Hercegovini.

Istaživan je materijal 161 klona autohtonih crnih topola iz 26 populacija iz slivova 6 rijeka, te 11 klonova proizvodnih hibridnih topola (euro-američke ili kanadske) i američkih crnih topola. Klonovi se nalaze u klonskom arhivu u Žepču, koji je podignut 2006. godine. Osmatrana je fenologija listanja i to od 14.3.- 22.4.2019. godine i to u šest fenoloških faza 0 - uspavani pupoljak, 1 – napukli pup, 2 – probijanje pupa, 3 – pup otvoren, listovi skupljeni, 4 – listovi se razdvajaju, 5 – listovi potpuno razvijeni). Zadržavanje lista praćeno je od 30.8.-4.11.2019. godine i ocjenjivano u tri kategorije: 1 - prisutni svi listovi na stablu, 2 - 50% listova je preostalo na stablu, 3 – nema preostalih listova na stablu. Efektivna duljina vegetacijske sezone definirana je kao vrijeme između pojavljivanja faze pucanja pupova (ocjena 3) i ocjena opadanja lišća 2 (tj. kada je 50% lišća ostalo na stablu).

Analiza varijanse pokazala je statistički značajne razlike između klonova iz različitih populacija za duljinu trajanja fenoloških faza listanja. Fenološka faza 1 (napukli pupovi) najranije se javila 14.3. a faza 5 (potpuno otvoreni listovi) najranije 8.4. Rezultati zadržavanja listova pokazuju da su 4.11. svi klonovi u klonskom arhivu odbacili list 100%. Najkraću efektivnu duljinu vegetacionog perioda imali su klonovi populacije Bugojno (154 dana), a najdužu klonovi Populus boleana i P. Nigra var. Italica te klonovi populacija Čapljina (sliv rijeke Neretve); Dobrinje, Visoko, Babina rijeka, Maglaj, Doboj (sliv rijeke Bosne); Kopači i Tegare (sliv rijeke Drine).

Rezultati istraživanja su značajni za odabir klonova sa boljom prilagodbom na uslove staništa, te obnovu i uporabu klonskog reprodukcijskog materijala crnih topola u Bosni i Hercegovini.

Rasprostranjenost smeđeg medvjeda (Ursus arctos L.) u Europi

Ahmet Acarer — uto, 18 lip 2024 00:00:00 +0200

Smeđi medvjed ima izrazito snažno tijelo i opisan je kao najveći mesožder u Europi. U svom staništu kreće se sigurno i spretno zahvaljujući svojoj veličini, dok mu je putovanje na velike udaljenosti izazovno. Negativne promjene koje mogu uslijediti zatopljenjem uzrokovanog klimatskim promjenama mogu uzrokovati ograničavanje, smanjenje ili uništenje postojeće populacije i staništa medvjeda. U ovoj studiji nastojali smo opisati učinak modela Chelsea klimatske varijable na staništa smeđeg medvjeda u Europi. U tu svrhu koristili smo MaxEnt metodu, koja se često koristi u modeliranju distribucije životinjskih vrsta. Trenutačni model prikladnosti staništa za smeđeg medvjeda bio je u kategoriji "dobar model" s vrijednošću ROC skupa podataka za obuku od 0,834 i vrijednosti ROC skupa testnih podataka od 0,828. Varijable koje doprinose trenutnom modelu su godišnji raspon temperature (48,2%), srednja mjesečna količina oborine u najtoplijem tromjesečju (22,1%), sezonalnost temperature (18,2%) i godišnja količina oborine (11,5%). Kada se korišteni rezultati kartiranja varijabli koje su pridonijele modelu prikladnosti trenutnog staništa smeđeg medvjeda usporede s rezultatima popisa IUCN-a, trenutna staništa smeđeg medvjeda u Europi promijenit će se regionalno. Međutim, utvrđeno je da će se staništa smeđeg medvjeda smanjiti prema klimatskom scenariju SSP126 Chelsea za 2100. godinu, a ta će se staništa fragmentirati prema scenariju SSP370, te da će staništa medvjeda nestati u nekim regijama prema scenariju SSP585.

Modeliranje prikladnosti staništa divljih koza (Capra aegagrus Erxleben, 1777) u različitim razdobljima

Mevlüt Zenbilci — uto, 18 lip 2024 00:00:00 +0200

Divlja koza (Capra aegagrus Erxleben, 1777.) istaknuti je planinski sisavac koji se nalazi u mnogim staništima u Turskoj, ali malo je studija istraživalo njenu vezu sa svojim staništem. Na ovu vrstu značajno utječu razne antropogene aktivnosti poput ilegalnog lova i kamenoloma mramora. Ovo istraživanje imalo je za cilj utvrditi promjene u potencijalno pogodnim staništima za divlje koze tijekom vremena stvaranjem modela prikladnosti staništa. Ova studija je provedena u pokrajini Isparta. Podaci o pojavljivanju divljih koza također su prikupljeni uglavnom iz okruga Sütçüler i Eğirdir. Podaci su dobiveni za dva razdoblja, 2009. i 2019. Modeliranje prikladnosti staništa provedeno je metodom maksimalne entropije (MaxEnt). Rezultati su pokazali da na korištenje staništa divlje koze utječu čimbenici kao što su nadmorska visina, razgibanost, nagib, indeks zračenja, godišnja količina oborina (bio12) i srednja godišnja temperatura (bio1). Utvrđeno je da AUC vrijednosti za skupove podataka za obuku i testiranje modela dobivene korištenjem podataka iz 2009. godine iznose 0,990 odnosno 0,987. Slično tome, za 2019. godinu utvrđeno je da su vrijednosti 0,987 odnosno 0,978. Uočeno je da su identificirana pogodna područja za oba razdoblja bila uglavnom ograničena na lokalna područja na jugozapadu i jugoistoku područja istraživanja. Konačno, karte prikladnosti staništa postavljene su na vrijednost od 0,5. Kao rezultat toga, karte prikladnosti staništa s ograničenim pragom predviđaju da bi moglo doći do povećanja potencijalnih prikladnih područja za 2,659 hektara (ha) u 2019. godini.

Promjena prirodne vegetacije u vremenskom razdoblju na kosinama nasipa šumskih cesta i njeni učinci na smanjenje erozije

Gizem Mısırlıoğlu, Prof. dr. Selçuk Gümüş — uto, 18 lip 2024 00:00:00 +0200

Tijekom izgradnje šumskih prometnica kosine postaju podložnije eroziji budući da ostaju gole zbog iskopavanja tla i sječe stabala uz trasu ceste. U Turskoj se provode studije za sprječavanje erozije i održavanje stabilnosti kosina, a poznato je da su te studije prilično skupe. U ovoj studiji rađene su analize na tri šumske ceste izgrađene prije manje od godinu dana, 5 godina i 10 godina iz mreže šumskih cesta koje se nalaze na istom aspektu i razini te se željelo utvrditi jesu li ti troškovi potrebni. Uzeti su uzorci tla s kosina nasipa ovih prometnica te je metodom rešetke na snimkama snimljenim dronom određen stupanj obraslosti biljaka. Na ovim uzorcima tla napravljene su analize kao što su organska tvar, analiza teksture, omjer kamenja, određivanje pH-EC. Za 10-godišnju cestu utvrđena je vegetacijska pokrivenost površina nasipa od 93%, za 5-godišnju cestu 80% i za novoizgrađenu cestu 0%. Prema ABAG metodi (koja je simulacija USLE modela pretvorena u metrički sustav i prilagođena europskim uvjetima), godišnji iznos gubitka tla za 10-godišnju šumsku cestu je 1,59 tona/ha/godina, za 5- godina šumska cesta 1,75 tona/ha/godina i konačno, za novoizgrađenu šumsku cestu ova vrijednost iznosi 15,52 tona/ha/godina. S obzirom da je većina gubitaka tla u prvim godinama, količina gubitka tla utvrđena na 5 godina staroj šumskoj cesti je na podnošljivoj razini prema erozijskim vrijednostima koje se javljaju u prirodnim područjima. Iz tog razloga, s obzirom da su padine nasipa prirodno prekrivene vegetacijom, utvrđeno je da nema potrebe za skupim procesom stabilizacije padina nasipa na ovom području istraživanja.