Zdravstveni glasnik

IZBOR ANTIPSIHOTIKA: SUVREMENE SPOZNAJE

2024-11-28T11:45:30+01:00

Antipsihotici su skupina psihoaktivnih lijekova koji otklanjaju sumanute ideje i halucinacije, poboljšavaju sposobnost testiranja realiteta i dovode do reintegracije psihičkih funkcija i omogućavaju povratak u realnost. Osim antipsihotičnog imaju i sedativni, anksiolitički, antidepresivni, antimanični stabilizirajući, antisuicidalni i antiemetični učinak pa se primjenjuju u lječenju raznih drugih nepsihotičnih poremećaja. Cilj ovog rada je ukazati na suvremene spoznaje u izboru antipsihotika.
Živimo u razdoblju brzog napretka psihofarmakologije i naše mogućnosti u liječenju psihotičnih poremećaja su sve veće. Posljednjih desetljeća liječenje antipsihoticima je značajno unaprijeđeno zbog razvoja novih antipsihotika s boljim terapijskim učinkom i sigurnijim profilom nus pojava. Bazični mehanizam djelovanja antipsihotika su dopaminski receptori uz djelovanje i na noradrenalinski, serotoninski, histaminski, adrenergički i kolinergički sustav te posredno i na gama-aminomaslačnu kiselinu i glutaminski sustav. Sve to čini mehanizam djelovanja antipsihotika izrazito kompleksnim. Postoji više različitih podjela antipsihotika, a u kliničkoj praksi najčešća je podjela na tzv. tipične i atipične. Tipični antipsihotici koji svoj mehanizam djelovanja ostvaruju blokadom D2 receptora pokazuju učinkovitost u liječenju pozitivnih simptoma shizofrenije ali u liječenju negativnih, afektivnih i kognitivnih simptoma imaju puno manji učinak. Oni nerijetko imaju značajne nus pojave. Atipični antipsihotici djeluju i na pozitivne i negativne simptome psihoza. Kod teških oblika psihoza oni su često nedovoljni u liječenju pozitivnih simptoma pa smo prisiljeni na kombinaciju antipsihotika. Iako je monoterapija antipsihotikom idealna terapija u praksi smo nerijetko prisiljeni kombinirati dva ili više antipsihotika, kao i kombinirati antipsihotike s drugim skupinama psihofarmaka. Nije jednostavno odgovoriti jesu li kombinacije antipsihotika korisne ili nisu. Ključ uspjeha je individualnom pristupu, pažljivu izboru vrste i doze antipsihotika te uključivanje psiho i socioterapijskih metoda koje su indicirane u svakom slučaju individualno.

POVEZANOST DUHOVNOSTI I DUŠEVNIH BOLESTI

2024-11-28T12:23:23+01:00

Razumijevanje kako duhovnost utječe na mentalno zdravlje može pružiti važne uvide u metode liječenja i podrške za osobe s duševnim bolestima. Duhovnost se u suvremenom društvu sve više prepoznaje kao važan aspekt ljudskog života. Označava duboke vrijednosti i životne poglede prema kojima ljudi žele živjeti. Viša razina duhovnosti pomaže osobnom rastu i razvoju, uključujući mentalno zdravlje i emocionalno blagostanje pojedinca. Pružanje
duhovne zdravstvene skrbi smatra se važnim za prevenciju simptoma depresije i obuhvaća aktivnosti kao što su slušanje pacijenata, pružanje mira, poštovanja, utjehe i nade. U svijetu se sve više prepoznaje i primjenjuje holistički pristup liječenja pacijenata. Holistički pristup zdravlju prepoznaje međusobnu povezanost psiholoških, društvenih, bioloških i duhovnih aspekata osobe, što se ogleda u primjeni različitih metoda uključujući lijekove, obrazovanje, komunikaciju, samopomoć i alternativne terapije. Povijest pokazuje da su znanstvena istraživanja odavno potvrđivala vezu između duhovnosti i poboljšanja zdravlja. Duhovnost se čini sve važnijom u kontekstu povećanog životnog stresa, a novija istraživanja sugeriraju da duhovne prakse mogu doprinijeti smanjenju simptoma depresije. Duhovna uvjerenja i prakse također mogu pružiti utjehu osobama koje su uplašene ili tjeskobne, povećavajući njihov osjećaj kontrole, sigurnosti i samopouzdanja. Efekti duhovnosti su na mentalno zdravlje individualni i ovise o osobnim uvjerenjima, životnim iskustvima i kontekstu u kojem se prakticira. Ključan je individualizirani pristup u procjeni i integraciji duhovnih i religioznih aspekata u tretman mentalnih poremećaja. Ovaj rad istražuje povezanost između duhovnosti i duševnih bolesti, s ciljem da se osvijetli kako duhovnost može biti i izvor podrške i izazova za
osobe koje se bore s mentalnim poremećajima.

EMOCIONALNA INTELIGENCIJA U SESTRINSTVU

2024-11-28T12:43:27+01:00

Medicinske sestre su često izložene radu pod pritiskom, izazovima donošenja iznimno brzih i odgovornih odluka te suočavanju s tuđom boli, patnjom i gubitcima. Od svih zdravstvenih djelatnika provode najviše vremena uz pacijenta stvarajući poseban odnos temeljen na povjerenju. Nekada je to bio intuitivno vođen proces u kojem su medicinske sestre bile više ili manje uspješne. Danas, u sestrinstvu temeljenom na činjenicama, svjesni smo koliko je emocionalna inteligencija važan čimbenik u svim segmentima sestrinstva i sestrinskog obrazovanja. Fizički umor medicinskim sestrama predstavlja manji problem u odnosu na emocionalnu iscrpljenost i umor od suosjećanja. Stoga je nužna učinkovita emocionalna regulacija koja bi unaprijedila poslovno zadovoljstvo. Upravljanje emocijama se postiže razvijanjem emocionalne inteligencije koja postaje sveprisutniji pojam u sestrinstvu posljednjih godina. Najpoželjniji zaposlenici u zdravstvu (i drugdje) su oni razvijenih akademskih intelektualnih sposobnosti, ali i emocionalne inteligencije. Uz pomoć sastavnica
emocionalne inteligencije bi se mogao objasniti unutarnji mehanizam specifičnog odnosa sestra pacijent koji dokazano pomaže, kako pacijentu u postizanju povoljnih ishoda zdravstvene njege, tako i samim medicinskim sestrama u djelovanju i razumijevanju same esencije sestrinstva. Emocionalna inteligencija kao mentalna vještina pomaže pojedincu u raznim osobnim, društvenim, profesionalnim, komunikacijskim i financijskim domenama poput: upravljanja vremenom, donošenja odluka, isporuke usluga, odgovornosti, empatije, prezentacijskih vještina, tolerancije na stres, povjerenja i upravljanja komunikacijom. Ovim preglednim radom će se pokušati predočiti njena važnost u sestrinstvu.

UTJECAJ MEDICINSKIH SESTARA NA KVALITETU SKRBI U LIJEČENJU BOLESNIKA OBOLJELIH OD UPALNIH BOLESTI CRIJEVA

2024-11-28T12:55:01+01:00

Uvod: Upalna bolest crijeva (IBD) označava dva glavna poremećaja: ulcerozni kolitis i Crohnovu bolest. Obzirom na strukturu i proces, postulirano je da za postizanje ciljeva liječenje IBD a zahtijeva multidisciplinarni pristup u kojem liječnici, medicinske sestre, dijetetičari i socijalni radnici međusobno djeluju. Uloga liječnika u liječenju je dobro definirana, ali je korisno definirati ulogu medicinskih sestara u vođenju skrbi za pacijente s IBD om.
Cilj: pojasniti utjecaj medicinskih sestara na kvalitetu skrbi u liječenju bolesnika oboljelih od upalnih bolesti crijeva.
Metode: Provedena je elektronska pretraga baze podataka PubMed, MEDLINE, EMBASE i Cochrane baza podataka. Pretraga je obavljena korištenjem ključnih riječi. U ovaj rad uključena su istraživanja koja su se unutar 10 godina bavila ispitivanjem o doprinosima medicinskih sestara u kvaliteti skrbi oboljelih od IBD a.
Rezultati: Broj posjeta u bolnici smanjen je s 1377 na 853 (38 % smanjenje) u ustanovama koje su imale specijaliziranu IBD sestru. Zadovoljstvo pacijenata poboljšano je u ključnim područjima, posebno u pristupima informacija o IBD u i savjetima o očuvanju zdravlja. Broj bolesnika u remisiji povećao se s 63 % na 69 %. Priznata IBD sestra oslobodila je resurse liječnika, te su ostvareni bolji kontakti s pacijentima i samim tim manji broj hospitalizacija.
Zaključak: Važno je prepoznati ulogu specijaliziranih medicinskih sestara koje su posvećene brizi i praćenju bolesnika s upalnim bolestima crijeva u upravljanju specijalističkim sestrinskim intervencijama za poboljšanje skrbi i praćenju bolesnika, same bolesti, pristup liječenju, otpust, morbiditet i kvalitetu života. Edukacija medicinske sestre čini važan dio skrbi u pacijenata oboljelih od upalnih bolesti crijeva, jer je medicinska sestra prva osoba od koje će pacijenti tražiti suradnju nakon dijagnosticiranja bolesti.

DEUTSCH FÜR PFLEGEBERUFE

2024-11-29T10:19:25+01:00

Tema: Prikaz sveučilišnog udžbenika

Autorice: Magdalena Ramljak i Darija Glibić

Nakladnik: Sveučilište u Mostaru

Mjesto i godina publiciranja: Mostar, 2022.

Broj stranica: 164

ISBN: 978-9958-16-222-0

RIJEČ UREDNIKA

2024-11-28T08:54:56+01:00

Riječ urednika - akademik, prof. dr. sc. Dragan Babić, dr. med.

HEMOLITIČKA BOLEST NOVOROĐENČETA UZOKOVANA NEPREPOZNATIM ANTI-Kpa PROTUTIJELOM

2024-11-29T10:22:10+01:00

Uvod: Kpa se pojavljuje u manje od 2 % bijelaca. Protutijelo na ovaj antigen niske učestalosti uzrokuje blagu do umjerenu odgođenu hemolitičku reakciju i hemolitičku bolest fetusa i novorođenčeta. Test pretraživanja na antigene niske učestalosti kao što je Kpa nije rutinski, zbog čega se imunizacija teže i dijagnosticira.

Prikaz slučaja: Prikazan je slučaj hemolitičke bolesti novorođenčeta uzrokovan anti-Kpa protutijelom koje nije prepoznato u uredno kontroliranoj prvoj trudnoći.

Rezultati: U novorođenčeta krvne grupe O RhD pozitivna s novorođenačkom žuticom detektiran je pozitivan direktni antiglobulinski test. Indirektni Coombs test majke bio je negativan tri puta tijekom trudnoće. Indirektni Coombsov test eluata bio je negativan, ali je identifikacijom s panel eritrocitima u gel mikrokarticama detektirano anti-Kpa protutijelo.

Zaključak: Test pretraživanja na protutijela na antigene niske učestalosti kao što je Kpa nije rutinski, zbog čega je prepoznavanje imunizacije otežano ali jako važno. Ovaj slučaj bi nam trebao biti upozorenje da protutjela na antigene niske učestalosti mogu uzrokovati ozbiljne reakcije.

USPOREDNA ANALIZA NEŽELJENIH UČINAKA DOCJEPE RAZLIČITIM mRNA COVID 19 CJEPIVIMA NAKON DVIJE DOZE ADENOVIRUSNOG VEKTORSKOG CJEPIVA KOD ZDRAVSTVENIH DJELATNIKA

2024-11-28T09:09:36+01:00

Cilj: Ova studija istražuje neželjene učinke različitih glasničkih RNA (mRNA) cjepiva (BNT162b2/Pfizer ili mRNA-1273/Moderna) kod zdravstvenih djelatnika koji su primili treću (booster) dozu, a prethodno su dva puta cijepljeni adenovirusnim vektorskim cjepivom (ChAdOx1-S/Astra Zeneca).
Materijali i metode: Podatci su prikupljeni na temelju anketiranja 175 zdravstvenih djelatnika Sveučilišne kliničke bolnice (SKB) Mostar od listopada 2021. do ožujka 2022. Sudionici su ispunili početni opći anketni obrazac neposredno prije docjepljivanja te drugi anketni obrazac u vezi s nuspojavama nakon cijepljenja. Na temelju cjepiva, ispitanici su podijeljeni u dvije skupine – Pfizer i Moderna. Organizacija podataka i njihova statistička obrada su provedeni pomoću softvera Microsoft Excel i SPSS.
Rezultati: Od 175 sudionika, njih 132 (75,4%) je imalo blage nuspojave nakon docjepe, dok teže nuspojave nisu zabilježene. Ukupno gledano, nuspojave su bile značajno češće kod sudionika koji su primili cjepivo Moderna u usporedbi s onima koji su primili cjepivo Pfizer (82,7%, P < 0,001) te su bile značajno češće kod žena (82,5%, P = 0,031). Točnije, bolove u ramenu, zimicu, drhtavicu i vrućicu su češće prijavljivali sudionici cijepljeni Modernom.
Zaključci: U ovom radu je pokazano da su oba mRNA cjepiva sigurna za upotrebu, dok je upotreba Pfizer cjepiva za docjepu u heterolognom pristupu cijepljenju rezultirala manjom učestalošću neželjenih efekata. Širok raspon dostupnih cjepiva je povoljan u vremenima pandemije, a njihove doze bi u budućnosti trebalo preispitati prvenstveno prema njihovoj imunološkoj učinkovitosti.

POVEZANOST RIZIČNIH ČIMBENIKA S POJAVNOŠĆU LUMBALNOG BOLNOG SINDROMA KOD FIZIOTERAPEUTA NA KLINICI ZA FIZIKALNU MEDICINU I REHABILITACIJU

2024-11-28T09:21:36+01:00

Uvod: Lumbalni bolni sindrom obuhvaća različite entitete koji se manifestiraju bolnošću, mišićnom napetosti ili nelagodom između donjeg rebrenog luka i donje glutealne brazde, sa ili bez širenja u nogu.
Cilj: Ispitati povezanost postojećih faktora rizika na pojavnost lumbalnog bolnog sindroma kod fizioterapeuta.
Ispitanici i metode: Istraživanje je ustrojeno kao presječna studija i provedeno je na Klinici za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Sveučilišne kliničke bolnice Mostar. U istraživanje su uključeni fizioterapeuti oba spola i svih dobnih skupina koji nisu imali prethodnu povijest bolesti vezano za kralježnicu a imaju više od jednu godinu radnog staža. Podaci su prikupljeni anonimnim anketiranjem ispitanika, a kao instrument istraživanja korišten je modificirani
Nordijski upitnik za analizu muskulo skeletnih simptoma. Ovaj upitnik se sastoji od 4 dijela:socio demografski podaci, obavljanje zdravstvene njege, bol u donjem dijelu leđa, te zadovoljstvo na radnom mjestu.
Rezultati: Prevalenca lumbalnog bola u posljednjih 12 mjeseci bila je oko 94.0 %. U Istraživanju je sudjelovalo je 56 ispitanika od koji je više bilo ženskog spola, a prevladavala je starosna skupina od 31 40 godina sa visokom stručnom spremom. Muškarci su imali blago prekomjernu tjelesnu težinu a trajanje lumbalnog bola povezano je sa spolom ispitanika.
Zaključak: Ispitanici koji su podizali više tereta imali su značajno veću bol u lumbalnom dijelu kralježnice, dok duljina radnog staža nije značajno povezana s pojavnošću lumbalnog bolnog sindroma.

KLINIČKE I LABORATORIJSKE ZNAČAJKE BOLESNIKA S MIASTENIJOM GRAVIS: ISKUSTVA IZ SVEUČILIŠNE KLINIČKE BOLNICE MOSTAR

2024-11-28T10:09:44+01:00

Uvod: Miastenija gravis (MG) je važan zdravstveni problem koji pogađa značajan broj bolesnika. Za adekvatan terapijski pristup važno je pravilno razumijevanje karakteristika bolesti.
Cilj našeg istraživanja bio je utvrditi kliničke i laboratorijske karakteristike bolesnika s MG koji su liječeni u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar.
Ispitanici i metode: Korišteni su podaci iz Registra Sveučilišne kliničke bolenice Mostar. U naše istraživanje uključili smo sve bolesnike s MG (n=39), starije od 18 godina, bez obzira na spol, koji su na redovitim ambulantim kontrolnim pregledima. Analizirali smo sljedeće parametre: dob, spol, kliničku sliku, antitijela (AChR, MuSK), komorbiditete, terapiju, povijest bolesti, patologiju timusa i primijenjeno liječenje.
Rezultati: MG se češće pojavljuje kod bolesnica ženskog spola (58%). Kod ženskih bolesnica MG najčešća dob pojavljivanja je bila od 30 70 godina, u usporedbi s muškim bolesnicima kod kojih se MG većinom pojavila u dobi od 50 90 godina. Generalizirani oblik MG bio je prisutan u 74,36% bolesnika, a 25,64% imalo je okularni oblik. Anti AChR protutijela bila su pozitivna u 78,38%, anti MuSK u 5,41%, a 16,22% bolesnika bilo je seronegativno.
Prostigminski test bio je pozitivan u 97,37%, a negativan u 2,63% bolesnika. Među početnim simptomima većina bolesnika imala je ptozu i umor, dok su dizartrija, disfagija i diplopija bili rjeđi znakovi bolesti.
Zaključak: Na temelju našeg istraživanja možemo zaključiti da MG najviše pogađa stariju žensku populaciju. Većina bolesnika imala je pozitivna Anti AChR protutijela i pozitivan prostigminski test.

KARAKTERISTIKE ISKUSNIH EDUKATORA; KVALITATIVNA ANALIZA PERCEPCIJE FIZIOTERAPEUTA O EDUKACIJI PACIJENATA

2024-11-28T10:22:44+01:00

Uvod: Edukacija pacijenata je specifična vrsta u kojoj fizioterapeuti pacijentima i njihovim skrbnicima pružaju informacije za poboljšanje njihovog zdravstvenog stanja. Fizioterapeuti koji posjeduju kompetencije potrebne za pružanje visokokvalitetne edukacije pacijenata ključni su za zadovoljavanje obrazovnih potreba pacijenata. Ovaj rad je imao za cilj istražiti karakteristike stručnih edukatora prema mišljenju fizioterapeuta s iskustvom u edukaciji
pacijenata.
Metode: Ova deskriptivna kvalitativna studija provedena je kroz individualne razgovore s fizioterapeutima s iskustvom u edukaciji pacijenata tijekom rada u bolnici. Intervjui su audio snimljeni i doslovce prepisani. Podaci su analizirani korištenjem tematskih pristupa.
Rezultati: U istraživanju je sudjelovalo 25 fizioterapeuta iz Bosne i Hercegovine, koji su prosječno 14 godina radili u klinikama za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju. Osjetljivost prema pacijentovim interesima i potrebama učenja te sposobnost prilagodbe edukacije potrebama svakog pacijenta i kontekstu situacije obilježja su profesionalnog edukatora. Sredstva obrazovne potpore, promatranje, iskustvena obuka i vodstvo iskusnih edukatora navedeni su kao primjeri koji poboljšavaju razvoj kompetencija.
Zaključak: Stručni edukatori pacijenata su oni koji pokazuju osjetljivost za pacijentove potrebe učenja i sposobnost individualiziranja edukacije pacijenata. Podržavajuće okruženje za učenje, intrinzična motivacija i svijest o vrijednosti edukacije pacijenata smatrani su glavnim čimbenicima potrebnim da se postane stručni edukator. Iskusni edukatori iskazali su potrebu za kontinuiranom edukacijom i kolegijalnom podrškom.

SAMOUČINKOVITOST PRI UČENJU NJEMAČKOG I ENGLESKOG KAO STRANOG JEZIKA

2024-11-28T10:37:19+01:00

Usvajanje stranog jezika složen je proces u kojem akademski uspjeh studenata oblikuju različiti unutarnji i vanjski čimbenici. U kontekstu učenja stranog jezika, samoučinkovitost se definira kao percepcija vlastite kompetencije, a ne stvarna razina kompetencije, jer samopouzdanje igra ključnu ulogu u tom procesu. Student s visokom razinom samoučinkovitosti sklon je ulagati više truda u svoje učenje, ima veću razinu samopouzdanja i optimizma u suočavanju s neuspjesima te je sposobniji odgovoriti na izazove, što u konačnici dovodi do poboljšanja u učenju stranog jezika.Cilj ovog istraživanja je istaknuti odnos između učenja stranog jezika (njemačkog i engleskog) i samoučinkovitosti među studentima preddiplomskih studija sestrinstva, fizioterapije, primaljstva, radiološke tehnologije i sanitarnog inženjerstva na Fakultetu zdravstvenih studija Sveučilišta u Mostaru te utvrditi postoje li razlike u načinu na koji studenti koji uče njemački i engleski jezik percipiraju svoju opću i specifičnu samoučinkovitost u učenju stranog jezika. U istraživanju su sudjelovala 53 studenta preddiplomskog studija na pet smjerova Fakulteta zdravstvenih studija u Mostaru.
Primijenjene su dvije ljestvice: Konačna verzija ljestvice Stavova o samoučinkovitosti pri učenju njemačkog jezika te Opća ljestvica za mjerenje samoučinkovitosti. Rezultati nisu pokazali značajne razlike u razinama opće samoučinkovitosti i samoučinkovitosti pri učenju stranog jezika. Studenti Fakulteta zdravstvenih studija pokazuju umjerene razine opće samoučinkovitosti i samoučinkovitosti pri učenju stranog jezika. Rezultati upućuju na potrebu pronalaženja načina za povećanje uvjerenja o samoučinkovitosti kod studenata, pokazujući da oni, neovisno o jeziku koji uče, trebaju poticati svoje sposobnosti i percepciju u učenju stranog jezika.

ZDRAVSTVENA PISMENOST MIGRANATA I IZBJEGLICA U ZEMLJAMA TRANZICIJE - BOSNA I HERCEGOVINA

2024-11-28T10:50:28+01:00

Uvod: Bosna i Hercegovina je zemlja koja leži u zapadnom dijelu Balkanskog poluotoka. Graniči s Hrvatskom na sjeveru, jugu i zapadu, te Srbijom i Crnom Gorom na istoku. Provedeno je istraživanje u BiH, točnije na području Unsko sanske županije unutar kampova.
Cilj: Glavni cilj istraživanja bio je istražiti razinu zdravstvene pismenosti migranata i izbjeglica u zemljama tranzicije s osvrtom na Bosnu i Hercegovinu.
Ispitanici i metode: Istraživanje se provelo među migrantima i izbjeglicama u BiH, unutar prihvatnih centara Borići i Lipa na području Unsko sanske županije tijekom lipnja 2022. godine. Kriteriji uključenja su status migranta ili izbjeglice u trenutku provedbe istraživanja. Kao instrument istraživanja je korišten anketni upitnik pripremljen na temelju literature te dostupni upitnici kojima se obrađuje slična tematika. Istraživanje je provedeno u BiH među 120 odraslih izbjeglica i migranata koji govore arapski, farsi, bosanski, engleski i urdu jezik, a na navedene jezike je preveden anketni upitnik.
Rezultati: Ovo istraživanje pokazuje da razina zdravstvene pismenosti kod migranata i izbjeglica ne ovisi o razini obrazovanja. Nadalje, ne postoji značajna razlika između više i niže obrazovanih u razumijevanju uputa liječnika. Podatci do kojih smo došli kroz dobivene rezultate ne dokazuju da zdravstvena pismenost varira od zemlje porijekla do zemlje tranzicije. Ovo istraživanje ima ograničen broj uzorka tako da se čitanje nalaza ovog uzorka treba pažljivo pristupiti.
Zaključak: Statistički nema značajne razlike između ove dvije skupine, što nam daje zaključak da se razina zdravstvene pismenosti ne mijenja na putu od zemlje porijekla do zemlje tranzita. Ovo istraživanje ima veliki značaj kako za zemlje odredišta ispitanika, tako i za zemlje tranzita, budući da su migranti i izbjeglice dio javnog zdravstva države u kojoj se nalaze. Sukladno promjenama unutar zemalja tranzicije iz kojih dolaze izbjeglice i migranti, potrebno je provesti više sličnih studija kako bi se dobila sveobuhvatna slika zdravstvene pismenosti.

INCIDENCIJA PLUĆNE TROMBOEMBOLIJE U BOLESNIKA PODVRGNUTIH KOMPJUTORIZIRANOJ TOMOGRAFIJI PULMONALNOJ ANGIOGRAFIJI U SVEUČILIŠNOJ KLINIČKOJ BOLNICI MOSTAR

2024-11-28T11:02:27+01:00

Uvod: Plućna embolija predstavlja ozbiljan medicinski problem s visokom smrtnošću ako se ne prepozna pravodobno. CT pulmonalna angiografija ključna je metoda za dijagnostiku plućne embolije kod pacijenata s nespecifičnim simptomima poput zaduhe, bolova u prsima i povišenih vrijednosti D dimera.
Cilj: Utvrditi incidenciju plućne embolije kod pacijenata podvrgnutih CT pulmonalnoj angiografiji u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar.
Ispitanici i metode: Retrospektivno istraživanje obuhvatilo je 300 pacijenata sa sumnjom na plućnu emboliju koji su podvrgnuti CT pulmonalnoj angiografiji. Tehnički parametri snimanja uključivali su niskodozni protokol s intravenskim jodnim kontrastom. Rezultati su analizirani deskriptivnom statistikom, uz procjenu učestalosti plućne embolije, lokalizacije tromba i incidentalnih nalaza.
Rezultati: Plućna embolija je dijagnosticirana kod 27% pacijenata, s najčešćim zahvaćanjem lobarnih arterija (43%). Masivne embolije zabilježene su u 33% slučajeva. Prosječna dob ispitanika bila je 64 godine, s gotovo jednakom spolnom raspodjelom. Povišeni D dimeri nisu bili dostatni za potvrdu dijagnoze u većine pacijenata. Incidentalni nalazi uključivali su pleuralne izljeve, upale pluća i tumore.
Zaključak: CT pulmonalna angiografija neophodna je za preciznu dijagnostiku plućne embolije, posebno kod pacijenata s nespecifičnim simptomima. Rezultati naglašavaju potrebu za kombiniranjem kliničkih i slikovnih metoda, kao i prilagodbom dijagnostičkih protokola kako bi se smanjila izloženost zračenju i optimizirali ishodi liječenja. U lokalnom kontekstu, ove smjernice mogu unaprijediti dijagnostiku i liječenje.

POZNAVANJE TRANSFUZIJE KRVI MEDICINSKIH SESTARA I TEHNIČARA

2024-11-28T11:15:09+01:00

Uvod: Medicinske sestre i tehničari imaju ključnu ulogu u transfuziji krvi osiguravajući sigurnost pacijenta, provodeći postupke identifikacije, kompatibilnosti i praćenja vitalnih parametara te pružajući podršku i edukaciju pacijentima. Njihov doprinos ključan je za ostvarenje visokih standarda skrbi i unapređenje rezultata liječenja.
Cilj: Procijeniti nivo znanja medicinskih sestara i tehničara o sigurnoj i pravilnoj primjeni transfuzijske terapije.
Ispitanici i metode: Ovo istraživanje provedeno je kao presječno deskriptivno-analitičko istraživanje s ciljem procjene znanja o rutinskoj transfuziji krvi među trima skupinama medicinskih sestara i tehničara te analize razlika u njihovim rezultatima. Uzorak su činile 3 ciljne skupine medicinskih sestara i tehničara koje studiraju na Fakultetu zdravstvenih studija (iz Sveučilišne kliničke bolnice Mostar, iz Kantonalne bolnice „Dr. Safet Mujić“ Mostar te iz Županijske bolnice „Dr. fra Mihovil Sučić“ Livno). Za istraživanje je primijenjena modificirana verzija RBTKQ upitnika, koji se sastoji od 6 dijelova i 49 stavki. Korištene su mjere deskriptivne i inferencijalne statistike, frekvencije i postoci, test normalnosti raspodjele, te Mann Whitney U test i Kruskal-Wallis test, čiji rezultati su procjenjivani na obje razine značajnosti.
Rezultati: Analiza znanja medicinskih sestara i tehničara o transfuziji krvi ukazuje na prosječnu razinu od 77,4%, s istaknutom varijacijom u različitim segmentima među sudionicima. Ovi nalazi naglašavaju potrebu za intenzivnijom edukacijom, posebno u prepoznavanju simptoma i postupanju kod ozbiljnih komplikacija. Također, statistički značajne razlike između muških i ženskih sudionika, kao i između sudionika iz različitih ustanova i kvalifikacija, ukazuju na specifična područja koja zahtijevaju fokus na generalno unapređenje znanja medicinskih sestara o navedenim područjima.
Zaključak: Nedostatak znanja u prepoznavanju uzroka fatalnih transfuzijskih reakcija, posebno grešaka u identifikaciji pacijenta, ugrožava sigurnost pacijenata tokom transfuzije, što naglašava hitnu potrebu za unaprjeđenjem edukacije medicinskih sestara u ovom području.

KORELACIJA FAKTORA ZAŠTITE OD SUNCA KREME ZA SUNČANJE S APSORPCIJOM I PROPUSNOSTI U ULTRAVIOLETNOM PODRUČJU ZRAČENJA

2024-11-28T11:37:24+01:00

Uvod: Ultravioletno sunčevo zračenje (UV) je štetno za ljude kako zbog opeklina tako i zbog znatno ozbiljnijih zdravstvenih problema, među kojima je karcinom kože jedan od najozbiljnijih posljedica izlaganja UVA i UVB zračenju. Kreme za sunčanje štite kožu od štetnog sunčevog zračenja, jer apsorbiraju ili blokiraju UV zračenje.
Cilj rada je utvrditi korelaciju između zaštitnog faktora od sunca (SPF) i apsorbancije UV zračenja domaćeg brenda kreme za sunčanje, te usporediti učinkovitost kreme za sunčanje domaćeg brenda s drugim komercijalno dostupnim brendovima.
Metoda: UV Vis spektrofotometrijska metoda je korištena za određivanje korelacie zaštitnog faktora (SPF) kreme za sunčanje s apsorbancijom i propusnosti UVA i UVB zračenja.
Rezultati: Rezultati su pokazali vrlo dobru korelaciju i linearnu ovisnost SPF s apsorbancijom u UVA (R 2 = 0,993) i u UVB području (R 2 = 0,998). Uočena je statistički značajna razlika (P< 0,0001) u apsorbanciji UVA i UVB zračenja različitih brendova krema za zaštitu od sunca s istim zaštitnim faktorom,
Zaključak: Ova studija pokazuje izravnu korelaciju između SPF kreme za sunčanje i apsorbancije koja procjenjuje učinkovitost krema za sunčanje u blokiranju UVA i UVB zračenja. No, važno je istaći kako sve istraživane kreme iako blokiraju različite količine UV zračenja, sve apsorbiraju i UVA i UVB zrake.

ZDRAVSTVENA NJEGA BOLESNIKA OBOLJELOG OD HUNTINGTONOVE BOLESTI

2024-11-28T13:05:35+01:00

Uvod: Huntingtonova bolest kao progresivno autosomno dominantno neurodegenerativno stanje, okarakterizirano trijadom kliničkih značajki koje utječu na kognitivno, fizičko i psihičko funkcioniranje pojedinca. Obično se simptomi javljaju tijekom srednje životne dobi, između 30 i 40 godina, te dovode do smrti jedno do dva desetljeća nakon početka neurološkog pogoršanja. Ova neizlječiva bolest stvara potpunu ovisnost oboljelog o skrbi te značajno utječe na obitelj, prijatelje i bližnje bolesnike. Škrb bolesnika usmjeren je na ublažavanje simptoma, održavanje funkcionalne sposobnosti kao i kvalitete života. Pružaju multidisciplinarni tim zdravstvenih djelatnika koji osim farmakoloških, uključuju i nefarmakološke intervencije.
Cilj rada je istražiti literaturu i cjelovito prikazati proces zdravstvene skrbi u sestrinskoj skrbi za bolesnika oboljelog od Huntingtonove bolesti.
Zaključak: smjernice za skrb bolesnika oboljelog od Huntingtonove bolesti pružaju temelj za multidisciplinarni pristup i poboljšanje kvalitete života bolesnika, uz naglasak na udobnost, sigurnost i dostojanstvo. Uključivanje specijaliziranih medicinskih sestara, kao ključnih članova tima, doprinosi smanjenju trajanja hospitalizacije, optimizaciji razine skrbi te poboljšanju kvalitete života bolesnika s Huntingtonovom bolešću.

“PRAVA PACIJENATA“ I „INFORMIRANI PRISTANAK“ U NASTAVNIM PLANOVIMA I PROGRAMIMA NA JAVNIM SVEUČILIŠTIMA U BOSNI I HERCEGOVINI

2024-11-28T13:15:55+01:00

Obrazovanje u Bosni i Hercegovini (BiH) u nadležnosti je entiteta Republika Srpska (RS), deset županija u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) i Brčko Distrikta (BD). Visoko obrazovanje u Bosni i Hercegovini regulirano je Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini.
Prava pacijenata utvrđena su Zakonom o pravima, obvezama i odgovornostima pacijenata, kojim su određena prava, obaveze i odgovornosti pacijenata prilikom korištenja zdravstvene zaštite, način korištenja tih prava, način zaštite i unaprjeđenja tih prava, kao i druga pitanja u vezi s pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata. Informirani pristanak, kao jedno od prava pacijenata, predstavlja slobodno očitovanje volje pacijenta odnosno njegovu suglasnost za provođenje predložene medicinske mjere ili sudjelovanja u istraživanju, a za njegovu valjanost potrebni su kompetentnost bolesnika, adekvatnost informacije i dobrovoljnost.
Cilj ovog rada je pregledati dostupne nastavne planove i programe na mrežnim stranicama ustrojbenih jedinica na javnim Sveučilištima u Bosni i Hercegovini, te vidjeti koliko se pojmovi „prava pacijenata“ i „informirani pristanak“ izučavaju na javnim sveučilištima u Bosni i Hercegovini.

ZNANSTVENA REVOLUCIJA

2024-11-28T13:22:34+01:00

Može se utvrditi da je znanstvena revolucija kao i njen razvoj zapravo jedan kompleksan niz događaja koji se dogodio. Mogućnosti i prilike koje nam se danas pružaju u društvu su rezultat djelovanja niza odvažnih ličnosti i gdje zaista možemo reći da uživamo ideju svijeta koja je u prošlosti bila teško zamisliva. Znanstvena revolucija je označila napredak u znanosti, tehnologiji i društvu. Postavili su se temelji znanstvene metode koja se primarno bazirala na opažanjima i pokusima. Osnivale su se akademije i znanstvena društva koja su promovirala znanost u njenom najboljem smislu. Znanost sama po sebi može biti sposobna da se mijenja, regulira i da oporavlja. Mijenjanjem znanosti, mijenjala su se i sveučilišta koja su od 12. stoljeća odgovarala na varijabilne okolnosti u društvenom životu. Sveučilište kao mjesto istraživanja i poučavanja se pretvara u svjesnog aktera kojeg čini veliki broj dionika. Revolucija je rekonstruirala znanost temeljem novih stavova u nekoj zajednici. Njezin cilj je izmjena okvira i to utjecajem te uvjeravanjem znanstvene zajednice. Znanstvena revolucija (lat. revolvere natrag vratiti, preokret) prema Rodinu je ustvari sama revolucija znanosti, dok Hegel s filozofske strane znanstvenu revoluciju smatra ničim drugim do povratkom pojedinačne znanosti o ovom ili onom sektoru bića na iskon bića samog. Pojam znanost dolazi od grčkog pojma epistēmē razumijevanje, znanje i latinskog pojma scientia, scientiae znanje koje se bazira na podacima koji se mogu dokazati i reproducirati. Cilj rada je prikazati kako intelektualni kapital, koji uključuje rezultate znanstvenih istraživanja, znanstvena otkrića teorijskog, razvojnog i praktičnog značaja, te razinu obrazovanosti i znanstveno istraživačke djelatnosti aktivnog stanovništva, postaje ključan faktor za suvremeno funkcioniranje društvene reprodukcije u najrazvijenijim zemljama svijeta, značajno utječući na cjelokupni socijalni i ekonomski razvoj te transformaciju društvene
reprodukcije kroz doprinos pojedinaca svojim znanjima, vještinama i kreativnošću.