Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci

CIJENA KOD UGOVORA O GRAĐENJU

Saša Nikšić — pon, 15 tra 2024 00:00:00 +0200

Cijena je kod ugovora o građenju posebno važan sastojak, što proizlazi iz velikog broja pravila koja uređuju način određivanja cijene kao i izmjene
cijene nakon sklapanja ugovora o građenju. Posebnu pažnju privlače pravila o izmjeni cijene koja odstupaju od općih instituta ugovornog prava (izmjene ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti), a koji su sami po sebi iznimka od osnovnih načela obveznog prava (lat. pacta sunt servanda). U pravnoj teoriji sporna je i pravna narav nekih od tih pravila. Otvoreno je pitanje je li riječ o dispozitivnom ili prisilnom pravilu koje uređuje izmjenu cijene kada je ugovorena fiksna cijena. U literaturi se također problematizira trenutak koji je relevantan za određivanje promjene cijene.

FUNKCIJE UPISA U ZEMLJIŠNU KNJIGU I ZAŠTITA OSOBNIH PODATAKA

Hano Ernst, Tatjana Josipović — pon, 15 tra 2024 00:00:00 +0200

Rad problematizira zaštitu osobnih podataka u zemljišnoknjižnom sustavu u kontekstu funkcija zemljišnih knjiga u pravnom prometu nekretninama. U Republici Hrvatskoj je zemljišna knjiga neograničeno javna, pa svi imaju pravo na uvid u podatke, uključujući i osobne podatke, koji su u njoj publicirani. Članak brani tezu da je postojeći sustav adekvatan i nužan za ispravno funkcioniranje pravnog prometa nekretninama, u bitnome budući da bi ograničenje javnosti zemljišnih knjiga dovelo do smanjenja postojeće razine zaštite pravne sigurnosti u kojem ni publicitetna ni akvizitivna funkcija
zemljišnih knjiga, a pogotovo zaštita povjerenja ne bi više mogle funkcionirati na odgovarajući način. Navedeno je poduprto analizom postojećeg europskog zakonodavstva, kao i prakse Europskog suda. Rad je strukturiran u tri temeljna dijela. U prvom dijelu općenito se objašnjava načelo publiciteta i funkcije zemljišne knjige, a posebno publicitetna funkcija, akvizitivna funkcija te zaštita povjerenja. Drugi dio rada uspoređuje neograničenu i ograničenu javnost zemljišne knjige, pri čemu se kao primjer ograničene javnosti uzima njemačko pravo, koje međutim pokazuje nedostatke koji zbog toga nisu primjereni model za hrvatsko pravo. Pored toga se analizira i recentna praksa Europskog suda o neograničenoj javnosti drugih registara, koja pokazuje da europsko pravo nije prepreka neograničenoj javnosti zemljišne knjige. U trećem dijelu rada razmatraju se opća pravila o zaštiti osobnih podataka iz Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka konkretno primijenjena na hrvatski zemljišnoknjižni sustav, uključujući temeljna načela, a posebno zakonitost obrade. Rad poziva na očuvanje postojećeg sustava javnosti zemljišnih knjiga koji je jedini efikasan za pružanje odgovarajuće pravne sigurnosti u pravnom prometu nekretnina, i to bez ugrožavanja pravila o zaštiti osobnih podataka, iako uz određene modifikacije slabih točaka aktualnog uređenja koje su kritički razmotrene u radu.

INSTITUT PROŠIRENOG VIJEĆA GRAĐANSKOG ODJELA VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE

Aleksandra Maganić — pon, 15 tra 2024 00:00:00 +0200

Oskudno uređenje proširenog vijeća Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske u parničnom postupku i nedovoljno jasno naznačeni ciljevi koji se njime namjeravaju ostvariti, poticaj su za dublje istraživanje toga instituta i njegovu usporedbu sa sličnim institutima u komparativnoj praksi. S obzirom na to da se Hrvatska pri uvođenju novih instituta parničnog procesnog prava često oslanjala na njemačke pravne uzore, u radu se nastoji prikazati njemački model Velikog vijeća za građanske predmete i usporediti ga s hrvatskim uređenjem proširenog vijeća. Postojeći oblik ujednačavanja sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji se provodi putem odjelskih sjednica iziskuje i odgovor na pitanje u čemu je razlika između instituta proširenog vijeća i odjelskih sjednica te kakav je njihov međusobni odnos. Posebno bi bilo važno znati kada i pod kojim će se pretpostavkama primijeniti neki od modela. Budući da autorica smatra da je za pravilan rad proširenog vijeća iznimno važna neovisnost i nepristranost, temeljne pretpostavke koje bi trebale biti ispunjene za njegov ustroj su pravno uređenje određeno zakonom, a ne podzakonskim aktom te način njegova određivanja koji mora biti transparentan i objektivno predvidljiv.

ZALOŽNO PRAVO NA KONCESIJI NA POMORSKOM DOBRU

Gordan Stanković, Iva Tuhtan Grgić — pon, 15 tra 2024 00:00:00 +0200

Pomorsko dobro je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku koje se gospodarski koristi, u pravilu, putem koncesije. Razvojni projekti koji se realiziraju na temelju koncesije nerijetko uključuju angažiranje znatnih financijskih sredstava koje koncesionari pribavljaju od banaka i drugih financijskih institucija putem kredita. Kao jedno od potencijalnih sredstava osiguranja kredita, još 2003. godine u Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama, uvedena je mogućnost osnivanja založnog prava na koncesiji. Zbog nedostatno razrađenih odredaba, koje vjerovnicima nisu pružale dostatnu sigurnost u odnosu na mogućnost namirenja dospjele tražbine, založno pravo na koncesiji pomorskog dobra nije zaživjelo u praksi. Donošenje novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama dvadeset godina kasnije (u srpnju 2023.) bilo je prilika da se uočeni nedostatci u pravnom okviru založnog prava na koncesiji pomorskog dobra uklone i ova materija detaljno uredi te time postane kvalitetnim i atraktivnim sredstvom osiguranja tražbina. U ovom se radu analiziraju odredbe novoga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, kao i njihov odnos s odredbama Zakona o koncesijama, a sve kako bi se utvrdilo u kojoj mjeri novi pravni okvir pruža zadovoljavajuće osiguranje tražbina založnim vjerovnicima te kako bi se upozorilo na zakonska rješenja koja zahtijevaju daljnja poboljšanja.

ZAKONSKA REVIZIJA DIONIČKIH DRUŠTAVA S POSEBNIM OSVRTOM NA UGOVOR O ZAKONSKOJ REVIZIJI

Dubravka Akšamović — pon, 15 tra 2024 00:00:00 +0200

Zakonska revizija kod društava kapitala jedan je od ključnih pravnih mehanizama kontrole zakonitosti poslovanja društava kapitala. Temeljni je cilj zakonske revizije osigurati objektivan, nepristran i stručan nadzor nad radom društva i uprave društva kako bi se utvrdilo je li poslovanje društva bilo u skladu sa zakonom, statutom i drugim aktima društva. Kako bi se potonji cilj i ostvario te kako bi se osigurala maksimalna objektivnost i transparentnost zakonske revizije Zakon o trgovačkim društvima predviđa da revizore društva imenuje glavna skupština društva ili eventualno sud. Imenovani revizori sklapaju s revidiranim društvom ugovor o (zakonskoj) reviziji godišnjih financijskih izvještaja. Ugovor osim uobičajenih odredbi koje su karakteristične za bilo koji drugi ugovor, obuhvaća niz specifičnih ugovornih odredbi, kao što su odredbe o trenutku sklapanja ugovora, raskidu ugovora, obvezama uprave u postupku revizije i sl. Uz navedeno, Zakon o reviziji propisuje i niz zabrana i ograničenja koja ugovor o reviziji ne smije sadržavati. Općenito gledajući riječ je o vrlo specifičnoj pravnoj materiji koja je regulirana većim brojem domaćih i međunarodnih propisa, a koja je u domaćoj doktrini selektivno i slabo obrađena. Slijedom navedenog, u radu će se provesti komparativna analiza pravnih rješenja u svezi s odabirom i imenovanjem revizora godišnjih financijskih izvještaja, kao i specifičnih pravila ugovora o zakonskoj reviziji koja propisuje Zakon o reviziji, Direktiva 2006/43/EZ te pravila austrijskog UGB-a i njemačkoga HGB-a. Provedenom analizom upozorit će se na ključne prijepore koji se javljaju i u kontekstu imenovanja revizora revizije godišnjih financijskih izvještaja i u pogledu ugovora o zakonskoj reviziji.

PRIGOVOR U ZAKONU O OPĆEM UPRAVNOM POSTUPKU

Marko Šikić, Mateja Held — pon, 15 tra 2024 00:00:00 +0200

U primjeni prigovora kao redovnog pravnog lijeka reguliranog u Zakonu o općem upravnom postupku pokazale su se određene neujednačenosti i nedorečenosti. Unatoč tomu što je pohvalno da prigovor uopće postoji kao sredstvo zaštite građana od nezakonitog postupanja javnopravnih tijela, njegova regulacija u Zakonu u općem upravnom postupku nije ujednačena. Prigovor je reguliran u nekoliko članaka, pri čemu u pojedinim člancima nisu precizno određeni važni aspekti njegova podnošenja, poput rokova u kojem se prigovor može izjaviti ili pak postupka ako tijelo kojem je prigovor podnesen ne donese o tomu odluku. Zbog toga su i spomenute odredbe prepuštene (nepotrebnim) interpretacijama. U radu su detaljno analizirane sve odredbe Zakona o općem upravnom postupku, kao i zakona nekih europskih država koje se odnose na regulaciju prigovora u cilju utvrđivanja nedostatne ili neodgovarajuće regulacije pojedinih vrsta prigovora. Nakon sustavne analize hrvatskog i poredbenog zakonodavstva, dani su prijedlozi za poboljšanje svake vrste prigovora, kao i opći prijedlog o jednoznačnom uređenju cjelokupne regulacije prigovora u jednoj glavi Zakona o općem upravnom postupku.

POSTUPAK RADI ZAŠTITE OBITELJSKOG DOMA

Slađana Aras Kramar — pon, 15 tra 2024 00:00:00 +0200

Novinu obiteljskog prava i postupka predstavlja institut obiteljskog doma i njegove zaštite te pravozaštitni put u kojem se ona ostvaruje. Posebice je značajan regulacijski izvanparnični postupak u kojem se ostvaruje pravo stanovanja djeteta s roditeljem u nekretnini koja jest bračna stečevina te obiteljski dom. U drugom dijelu rada koji slijedi uvod, analizira se koncept obiteljskog doma te odlučivanje o pravu stanovanja djece i jednog roditelja u izvanparničnom postupku prema Obiteljskom zakonu iz 2015. U tom dijelu rada uzima se u obzir praksa Europskog suda za ljudska prava o pravu na dom te pitanja koja su se otvorila u primjeni ObZ-a 2015. Potom se raspravlja o dopuštenosti osiguranja privremenom mjerom radi zaštite prava stanovanja djeteta s roditeljem u obiteljskom domu. Uz zauzimanje vlastitoga stava o tom pitanju, u radu se analiziraju pretpostavke osiguranja, sudionici te određena pitanja postupka osiguranja privremenom mjerom radi zaštite prava stanovanja djeteta s roditeljem u obiteljskom domu.

RJEŠAVANJE SPOROVA U OBITELJSKIM TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA MEDIJACIJOM

Mihaela Braut Filipović, Edita Čulinović-Herc, Srđan Šimac — pon, 15 tra 2024 00:00:00 +0200

Neupitan je utjecaj i važnost obiteljskih društava za svjetsku ekonomiju, pa tako i za Europsku uniju i Republiku Hrvatsku. Najveći je izazov ovih društava potencijalan sukob između članova obitelji, odnosno između članova društva, te pitanje kako uspješno prenijeti poslovanje na iduću generaciju. U ovom će se radu raspravljati može li medijacija pomoći u očuvanju skladnih odnosa između članova, a time i u održavanju uspješnog poslovanja društva. Utvrdit će se teorijski i praktični okvir korištenja medijacije za razrješenje sukoba između članova obitelji, koji su ujedno uključeni u poslovanje društva kao i za mogućnost njezine primjene pri izradi strategije razvoja obiteljskog posla. Kao vodeći komparativni uzor koristit će se rješenja njemačkoga prava. Posebno će se ispitati specifičnosti sadržaja klauzula o medijaciji koje se mogu preporučiti za korištenje hrvatskim obiteljskim društvima, kao i pravni akti u koje se te klauzule mogu unositi.

NOVINARI KAO ODGOVORNE OSOBE KOD POVREDE ČASTI I UGLEDA

Mijo Galiot, Vanesa Brizić Bahun — pon, 15 tra 2024 00:00:00 +0200

Tema su rada novinari kao odgovorne osobe u kaznenim i građanskim postupcima koji se vode radi zaštite časti i ugleda povrijeđenih informacijom objavljenom u medijima. Stoga je u kratkim crtama izložen odnos prava na zaštitu časti i ugleda i slobode izražavanja s obzirom na posebnu ulogu i položaj novinara. U nastavku su analizirana pravila koja uređuju neposrednu odgovornost novinara posebno u svakom od navedenih postupaka kako bi se utvrdilo je li postojeće zakonodavno rješenje odgovarajuće u shvaćanju i primjeni u sudskoj praksi, a imajući u vidu i izražena načela Europskog suda za ljudska prava. Posebno je obrađeno pitanje potrebe daljnje dekriminalizacije kod kaznenih djela protiv časti i ugleda. Također su analizirane posljedice tumačenja određenih zakonskih odredbi Zakona o medijima i Zakona o obveznim odnosima u sudskoj praksi i njihov utjecaj na pravni položaj novinara uz prijedlog mogućih rješenja uočenih problema.

PRAVNI POLOŽAJ DRŽAVNIH POTPORA U INSOLVENCIJSKIM POSTUPCIMA

Lidija Šimunović — pon, 15 tra 2024 00:00:00 +0200

Odredbom čl. 11. st. 7. Stečajnog zakona (u daljnjem tekstu: SZ) propisano je da se na postupke i mjere u kojima odlučuju vjerovnici, a kojima se odstupa od skupnoga namirenja vjerovnika unovčenjem dužnikove imovine i podjelom prikupljenih sredstava vjerovnicima na odgovarajući način primjenjuju propisi kojima se uređuje područje državnih potpora. Drugim riječima, predmetna odredba propisuje da se u svim insolvencijskim postupcima koji imaju za cilj nastavak poslovanja dužnika (npr. predstečajni postupak ili stečajni postupak s provođenjem stečajnog plana) i u kojima je država vjerovnik, uz pravila SZa, na odgovarajući način primjenjuju i pravila državnih potpora. Iako to nije SZ-om izrijekom propisano, podrednim tumačenjem izvodi se zaključak da se i u insolvencijskim postupcima čijim zaključenjem dužnik prestaje postojati (npr. stečaj s likvidacijom) i u kojima je država vjerovnik, primjenjuju pravila državnih potpora na odgovarajući način. Takvo uređenje otvara brojne teorijske i praktične dvojbe o kojima se u domaćem pravu nije sustavno raspravljalo. U radu se polazi od analize specifičnosti državnih potpora u insolvencijskim postupcima, analizira se test privatnog vjerovnika i test gospodarskoga kontinuiteta. Potom se prelazi na problematiku pravilnog prijavljivanja, ispitivanja, namirenja i apsolutne nemogućnosti namirenja tražbine s naslova povrata nespojive državne potpore u insolvencijskim postupcima. U zaključnom se dijelu rada daju smjernice de lege lata i de lege ferenda za odgovarajuću primjenu pravila državnih potpora u insolvencijskim postupcima.

TESTOVI URAVNOTEŽIVANJA INTERESA U HRVATSKOM INFORMACIJSKOM UPRAVNOM PRAVU

Alen Rajko — pon, 15 tra 2024 00:00:00 +0200

Hrvatskim zakonodavstvom na područjima prava na pristup informacijama, zaštite osobnih podataka, zaštite tajnih podataka, arhiva i medijskog prava uređeni su različiti oblici testova uravnoteživanja interesa. Testovi su povezani s: relativnim ograničenjem prava na pristup informacijama; zakonitosti obrade osobnih podataka i pravom na zaborav; iznimnom mogućnosti pristupa klasificiranim podatcima; pojedinim elementima pristupa javnom arhivskom gradivu te zaštitom privatnosti u medijima. U radu su teorijski i normativno analizirana i međusobno uspoređena bitna obilježja navedenih testova, njihove svrhe, odnosi između njih te pravni postupci u kojima se primjenjuju. Razmotreno je i ishodište testova u načelu razmjernosti, zakonodavni pristupi uređenju testova, ustavnopravni kontekst pojedinih testova te njihov odnos s upravnom diskrecijom. Navedeni testovi uređuju se zakonom ili propisom nadzakonske snage. Primjenjuju se individualizirano, u skladu s okolnostima konkretnoga slučaja. Svrha im je uravnotežiti vrijednosti i interese koji se štite
nedostupnošću informacije s javnim interesom njihove dostupnosti. Normativno se uređuju kao samostojeći testovi ili kao testovi komplementarni samostojećim testovima. Uz rijetke iznimke, primjenjuju se u upravnom postupku, uz sudsku zaštitu u upravnome sporu.

PISANI POSTUPAK U SPOROVIMA MALE VRIJEDNOSTI

Iva Buljan — pon, 15 tra 2024 00:00:00 +0200

Postupci u sporovima male vrijednosti uređeni su u zakonodavstvima brojnih država kao posebni postupci u kojima je ojačano načelo ekonomičnosti i pojednostavljen je dokazni postupak. Postupci koji traju nerazmjerno dugo u odnosu na vrijednost predmeta spora, produciraju velike parnične troškove i otežavaju građanima pravo na pristup sudu. Osim toga, takvi postupci štete malim i srednjim poduzetnicima u redovnom poslovanju i tako narušavaju gospodarsku ravnotežu. Hrvatski zakonodavac kroz brojne izmjene temeljnoga procesnog zakona tražio je najprikladnije rješenje koje bi odgovorilo potrebama suvremenog sudovanja i koje bi se integriralo u postojeći sustav. Posljednjom izmjenom Zakona o parničnom postupku iz 2022. u malične sporove uvedeno je načelo pisanosti, kao temeljno postupovno načelo, čime je učinjen značajan iskorak prema modernom sudovanju. Diskrecijsko ovlaštenje sudca na izbor pisanog postupka ovisi o okolnostima konkretnoga slučaja. Ako sudac ocijeni da radi utvrđivanja odlučnih činjenica nije potrebno provesti dokazni postupak i da se pravično suđenje može osigurati bez održavanja ročišta, opredijelit će se za tu mogućnost koju će potom biti nužno valjano obrazložiti. U ovom radu razmatraju se postojeća zakonodavna rješenja koja uređuju postupke u sporovima male vrijednosti, ispituje se njihova svrha i iznose vlastite prosudbe o praktičnom pristupu analiziranoj temi.