Bolnica – podružnica za zarazne bolesti u Rijeci

Abstract

https://doi.org/10.31952/amha.17.2.3

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća u Rijeci je djelovala bolnica za zarazne bolesti u predjelu Zeniković kao bolnica-podružnica Gradske bolnice sv. Duha. Nakon otkupa ladanjskog imanja pomorskog kapetana Dionizija Jakovčića, adaptirane su postojeće zgrade, a početkom 80-ih godina 19. stoljeća izgrađeno je još nekoliko građevina, prijeko potrebnih za organizaciju zarazne bolnice. Parcela i zgrade bili su podijeljeni na čistu i nečistu zonu. Glavna zgrada adaptirana je u glavne prostore za liječenje te za smještaj osoblja, a manja je zgrada imala gospodarsku namjenu. Zbog povećanja kapaciteta na prijelazu stoljeća rađene su daljnje adaptacije, na parceli je izgrađena i veća drvena baraka, a po potrebi podizani su i drugi privremeni objekti. Teren na kojem se nalazila bolnica-podružnica bio je vezan i uz dva ambiciozna projekta riječkih bolnica koji su izrađeni početkom 20. stoljeća, ali nisu realizirani.
Bolnica-podružnica bila je u funkciji do dvadesetih godina 20. stoljeća kada se, zajedno s Gradskom bolnicom, i taj odjel premješta u kompleks bivše vojno-pomorske akademije, a prostor bolnice dobiva novu namjenu u međuratnom i poslijeratnom razdoblju.