Akvizicijska politika – postoji li u hrvatskoj arhivskoj službi?

Sažetak

Rad daje pregled akvizicijske prakse i politike u Hrvatskoj, uočava diskrepanciju između javno deklariranih i teoretskih stavova s pojedinačnim postupanjima u praksi, te naznačuje istu problematiku u drugim zemljama i arhivskim praksama. Pitanje akvizicije, tj. preuzimanja gradiva u javne arhive odnosi se minimalno na dva polja: pitanje politike preuzimanja u vezi s gradivom pojedinih stvaratelja (pojednostavljeno rečeno: preuzimanje arhivskih fondova), ali i na pitanje vrednovanja gradiva, tj. preuzimanja pojedinih vrsta zapisa nekog stvaratelja. Članak općenito problematizira pitanje postojanja sustavne i dugoročne akvizicijske politike, ali i – čini se – prilično utemeljenu upitnost i relativnost tog pitanja i stava, na što ukazuje i praksa drugih zemalja i tradicija, kao i teoretska razmatranja inozemnih arhivista. Sve navedeno upućuje na zaključak da je dugoročni, potpuno zaokruženi koncept politike preuzimanja gradiva, imajući u vidu brzinu mijena društvenih interesa, vrijednosnih sustava, ali i informacijsko-komunikacijskih koncepata globalnog društva, možda doista suvišan, iako arhivska zajednica već dugo vremena iskazuje stav o potrebi i nužnosti kreiranja i uspostave dosljedne akvizicijske politike.