Arhivi i korisnici: primjer odjela dokumentacije Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu

Sažetak

Cilj je članka na primjeru odjela dokumentacije Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu prikazati specifičnosti specijaliziranih arhiva u kontekstu rada s korisnicima i strategija za prezentaciju i diseminaciju gradiva koje čuvaju. Odjel dokumentacije pripada onim službama koje funkcioniraju kao neformalni specijalizirani istraživački arhivi, a koje je za svoje potrebe oformila matična institucija. Pokušat će se objasniti razlozi zbog kojih odjel dokumentacije desetljećima zadržava isti neodređeni status, ali istodobno kontinuirano oplemenjuje metodologiju svojega rada uvidima iz drugih specifičnih vrsta arhiva poput arhiva zajednice. Kako bi se oprimjerila potreba za inkluzivnijim i specifičnijim ophođenjem prema vanjskim korisnicima, ovom su prilikom prvi put pregledane i analizirane evidencijske liste vanjskih korisnika nastale tijekom proteklih 60 godina te je provedena analiza vanjskih korisnika koji su ujedno pratitelji društvenih mreža odjela dokumentacije. Uz osvrt na digitalizacijske projekte odjela dokumentacije kao zalog kvalitetnije diseminacije i komunikacije s korisnicima, naglasak je stavljen i na revalorizaciju njegovih profila na društvenim mrežama kao inovativnoga okružja u kojem pasivni korisnici postaju aktivni sudionici u kreiranju diskursa o gradivu, a time i njemu nadležnom arhivu.