Imenovanje Alojzija Stepinca nadbiskupom koadjutorom Zagrebačke nadbiskupije

Sažetak

U članku autor istražuje tijek postupka potrage za podobnim kandidatom za nasljednika nadbiskupa zagrebačkoga mons. Antuna Bauera početkom tridesetih godina 20. stoljeća na dosad nekorištenom arhivskom gradivu koje se čuva u Povijesnom arhivu Sekcije za odnose s državama Državnoga tajništva Svete Stolice. Autor daje prikaz crkvenoga stanja u Kraljevini SHS u vremenu nakon Velikoga rata, kao i sukoba u odnosima Svete Stolice i novih vlasti u Beogradu, osobito glede valjanosti konkordata koji su bili sklopljeni u vrijeme trajanja Habsburške i Austro-Ugarske Monarhije. Također se razrađuje uloga biskupa u različitim oblicima njihove službe. U analizi neuobičajenoga i vrlo dugotrajnoga postupka imenovanja nadbiskupa koadjutora, koji je zatražio nadbiskup Bauer, prikazano je stanje Zagrebačke nadbiskupije u tom razdoblju, kao i činjenica da je papa Pio XI. imenovao čak dvojicu prezbitera novim nadbiskupima, u jednom slučaju jedinstvenim “uvjetnim” imenovanjem. Opisani su i razlozi zbog kojih ta dva imenovanja nisu uspjela, te se je u trenutku teškoga i opasnoga zdravstvenoga stanja nadbiskupa Bauera pribjeglo neočekivanomu imenovanju do tada nepoznatoga prezbitera, koji je i postao nadbiskupom koadjutorom zagrebačkim.