A Practical Comparison between Islamic and Christian End-of-Life Moral Guidelines towards Harmonization of End-of-Life Care
Ključne riječi:
end-of-life, Islamic cultures, Christian cultures, passive euthanasia, palliative careSažetak
https://doi.org/10.21860/j.9.2.3
Cilj rada je utvrditi zajedničko stajalište između islamskih i kršćanskih kultura u
pitanjima o kraju života. Budući da ove dvije kulture sve više dijele zajednički život
u istim zemljama, važno je utvrditi zajedničko stajalište, jer se zakoni u zemljama
odnose na sve. Rad uključuje nekoliko pitanja, uključujući prekidanje nepotrebnog
liječenja, primjenu redovite i izvanredne skrbi, definiranje razlika između smrti i
dopuštenju osobi da umre te prihvaćanje smrti kao ponekad uistinu neizbježnog
i prihvatljivog ishoda. U radu će se također raspravljati o palijativnoj skrbi, koja
uključuje ublažavanje bola i sedaciju, a u kojoj se zadire u slučaj stalnih vegetativnih
stanja i moralnosti pretjerano entuzijastičnog liječenja, zbog kojeg ljudi zapadaju
u to stanje. Fokus rada će također biti na razlikama, kao što je pasivna eutanazija,
i analizi je li razlika samo u tumačenju pojmova. U nekim zemljama vidljiva je i
pojava u vezi s propitivanjem nepotrebnog liječenja i općenito nedostatka zakonskog
okvira o kraju života. U barem jednoj studiji uočena je zabrinutost zbog vjerskih
moralnih razloga. U zaključku se pokušavaju utvrditi zajedničke osnove vezane uz
skrb na kraju života i jesu li moralnost i zakoni u tom pogledu vođeni vjerskim
pozicijama. Važno je da zakoni poštuju moralne normativne vrijednosti stanovništva,
osobito pod pritiskom koji dolazi od strane liberalnijih pozicija. Čak i ako se u
zemljama uvede praksa poput eutanazije (koja nije dio rasprave ovog rada), važno je
da zdravstvena zaštita (i zakonodavstvo) prepoznaju zajedničke moralne osnove čiji
nedostatak može dovesti do veće patnje.
##submission.downloads##
Objavljeno
Broj časopisa
Rubrika
Autorska prava
Autori koji objavljuju u ovom časopisu slažu se sa slijedećim uvjetima:
- Autori zadržavaju autorska prava i dodjeljuju pravo časopisu na prvo objavljivanje uz istovremeno uvažavanje Creative Commons Attribution License koje omogućava drugima da dijele rad uz priznavanje njegova autorstva i početne objave u ovom časopisu.
- Autori mogu sklopiti zasebne, dodatne ugovorne dogovore o neekskluzivnoj distribuciji objavljene verzije rada (npr. objaviti ga u repozitoriju institucije ili ga objaviti u knjizi), uz priznavanje da je njegova početna objava bila u ovom časopisu.
- Autorima je dopušteno i ohrabruje ih se da objavljuju svoje radove putem društvenih mreža (npr. u repozitoriju institucije ili na njenim internetskim stranicama) prije i za vrijeme prijave obzirom da to može doprinijeti produktivnoj razmijeni te ranijeg i većeg citiranja objavljenog rada (Vidjeti: The Effect of Open Access).
