Medicinska marihuana

Autor(i)

  • Din Duraković

Ključne riječi:

marihuana, medicinska primjena, dronabinol, nabilon, nabiksimol.

Sažetak

Ženska biljka marihuane Cannabis sativa sadrži tetrahidrokanabinol1
(THC), kanabinol,
kanabidiol (CBD)2
, dronabinol3
i nabilon4
. U medicini se koriste uljna otopina ili tablete.
Istražuju se akutni i kronični učinci kanabinoida, korist i škodljivost. Smatra se da je
najdjelotvornija u svježem prirodnom obliku, jer toplinska prerada uništava neke njene
korisne enzime, pa se zbog toga analozi kanabinoida sve više zamjenjuju sirovim pripravcima
marihuane. Smije se koristiti samo u odobrenim medicinskim indikacijama. Može biti štetan
ako se primjenjuje u većim količinama kroz duže vrijeme, jer usporava vrijeme reakcije,
dovodi do motoričke nekoordinacije, smetnji u pamćenju i dr. Javno-zdravstvena pitanja
odnose se i na oštećenja vidnih i motornih funkcija, dok se neka moralna pitanja odnose na
indikacije za njihovu primjenu. „Prema pravilniku Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske
od 15. listopada 2015 g. u Hrvatskoj se može koristiti indijska konoplja u medicinske svrhe,
za oboljele od multiple skleroze, karcinoma, epilepsije i kopnice. Nisu terapijska sredstva
prvog izbora, već za njima treba posegnuti tamo gdje današnje liječenje nije dovelo do željenih
rezultata“. Buduća istraživanja trebala bi dati odgovore na neriješena pitanja indikacija, doza,
duljine primjene i nuspojava kanabisa.

##submission.downloads##

Objavljeno

2022-08-31

Broj časopisa

Svezak 7 Br. 2 (2016): Jahr – European Journal of Bioethics

Rubrika

Students' contributions

Autorska prava

Autori koji objavljuju u ovom časopisu slažu se sa slijedećim uvjetima:

  1. Autori zadržavaju autorska prava i dodjeljuju pravo časopisu na prvo objavljivanje uz istovremeno uvažavanje Creative Commons Attribution License koje omogućava drugima da dijele rad uz priznavanje njegova autorstva i početne objave u ovom časopisu.
  2. Autori mogu sklopiti zasebne, dodatne ugovorne dogovore o neekskluzivnoj distribuciji objavljene verzije rada (npr. objaviti ga u repozitoriju institucije ili ga objaviti u knjizi), uz priznavanje da je njegova početna objava bila u ovom časopisu.
  3. Autorima je dopušteno i ohrabruje ih se da objavljuju svoje radove putem društvenih mreža (npr. u repozitoriju institucije ili na njenim internetskim stranicama) prije i za vrijeme prijave obzirom da to može doprinijeti produktivnoj razmijeni te ranijeg i većeg citiranja objavljenog rada (Vidjeti: The Effect of Open Access).