EUTANAZIJA U DJEČJOJ DOBI

Autor(i)

  • Din Duraković

Ključne riječi:

novorođenčad, dječja dob, eutanazija, distanazija, indirektna eutanazija, potpomognuto samoubojstvo, hospicij, palijativna skrb

Sažetak

U tekstu su navedene definicije eutanazije i stavovi prema eutanaziji u različitim sredinama; aktivna eutanazija, pasivna eutanazija ili ortotanazija, distanazija, indirektna eutanazija kao i potpomognuto samoubojstvo. Posebno je mjesto dano hospiciju, palijativnoj medicini i palijativnoj skrbi. Detaljno su navedeni neki aspekti eutanazije u dojenačkoj dobi, kao i u dječjoj dobi. Navedene su neke zakonske regulative u vezi s krajem života u nekim dijelovima svijeta.

Kada se govori o eutanaziji, radi se o višeznačnom problemu. Treba se protiviti legalizaciji eutanazije kao nepotrebnom i opasnom rješenju. Umjesto toga treba razvijati palijativnu skrb u novorođenčadi i u djece u svim njezinim aspektima. Pritom je nužno promovirati programe edukacije u palijativnoj medicini i skrbi, treba promovirati osnivanje jedinica palijativne skrbi za djecu, te u svim medicinskim područjima propagirati cjelovit pristup čovjeku i njegovoj užoj zajednici.

Iako je eutanazija velik i složen problem, kao što i interakcija mnoštva različitih čimbenika može biti u podlozi raspravljanja o tom činu, aktivna eutanazija u novorođenčadi i u djece neprihvatljiva je i nedopustiva, kao što je nedopustiva u bilo kojoj dobi, već se treba prikloniti palijativnoj skrbi u klinički indiciranim slučajevima.

Objavljeno

2022-08-31

Broj časopisa

Svezak 5 Br. 2 (2014): Jahr – European Journal of Bioethics

Rubrika

Students' contributions

Autorska prava

Autori koji objavljuju u ovom časopisu slažu se sa slijedećim uvjetima:

  1. Autori zadržavaju autorska prava i dodjeljuju pravo časopisu na prvo objavljivanje uz istovremeno uvažavanje Creative Commons Attribution License koje omogućava drugima da dijele rad uz priznavanje njegova autorstva i početne objave u ovom časopisu.
  2. Autori mogu sklopiti zasebne, dodatne ugovorne dogovore o neekskluzivnoj distribuciji objavljene verzije rada (npr. objaviti ga u repozitoriju institucije ili ga objaviti u knjizi), uz priznavanje da je njegova početna objava bila u ovom časopisu.
  3. Autorima je dopušteno i ohrabruje ih se da objavljuju svoje radove putem društvenih mreža (npr. u repozitoriju institucije ili na njenim internetskim stranicama) prije i za vrijeme prijave obzirom da to može doprinijeti produktivnoj razmijeni te ranijeg i većeg citiranja objavljenog rada (Vidjeti: The Effect of Open Access).