Economical, Environmental and Ethical Impact of Food Wastage in Hospitality and Other Global Industries

Sažetak

https://doi.org/10.21860/j.9.1.1

Globalna proizvodnja hrane može se podijeliti na proizvodne gubitke, gubitke vezane uz potrošače i na konzumaciju hrane. U svijetu u kojemu je 850 milijuna ljudi pothranjeno, globalno se po osobi proizvede oko 580 kg hrane: 380 kg se konzumira, 140 kg se izgubi u proizvodnji, a 50 kg završi kao otpad potrošača. Kućanstva proizvode 53 % ukupnog otpada od hrane u Europi, prerađivačka industrija 19 %, prehrambene usluge 12 %, primarni proizvodni sektor 11 %, a sektor maloprodaje/veleprodaje 5 %. Europska ugostiteljska industrija mali je rasipnik hrane koji proizvodi samo 12 % ukupnog otpada od hrane u Europi. Otpad od hrane uzrokuje 3,3 GtCO2e. Prosječni ugljični otisak povezan s rasipanjem hrane iznosi oko 500 kg ekvivalenta CO2 po osobi godišnje. Plavi vodeni otisak povezan s rasipanjem hrane iznosi oko 250 km3. Čak 1,4 milijardi hektara zemlje – 28 % obradive površine svijeta – godišnje se upotrebljava za proizvodnju hrane koja se izgubi ili baci. Hrana koja se ne konzumira pridonosi smanjenju biološke raznolikosti kao posljedica promjena staništa, prekomjerne eksploatacije, zagađenja i klimatskih promjena. Djelomično zahvaljujući neučinkovitosti globalne proizvodnje hrane godišnje se raskrči 9,7 milijuna hektara šume radi proizvodnje hrane – 74 % ukupne godišnje deforestacije. Rasipanje hrane na globalnoj je razini šokantno, a to rasipanje hrane rezultira nizom etički upitnih implikacija. Papa Franjo s pravom ističe da je s moralnog gledišta bacanje i rasipanje hrane kao da krademo od onih koji su siromašni i gladni. S ekološkog gledišta, to je isto kao da krademo od vlastite djece. Ali moraliziranje, identificiranje problema, raspodjela znanja i informacija te predlaganje rješenja zasigurno neće uvjeriti ljude da primjenjuju ponuđena rješenja. Svijetu je potrebna progresivna politika za pravedniji svijet kako bi se postigla pravednija raspodjela bogatstva. Turizam i čitava ugostiteljska industrija mogu i moraju imati važnu ulogu u podizanju svijesti o vrijednosti hrane. Cijeli turistički sektor može promicati promjene u upravljanju i potrošnji hrane s vrlo pozitivnim ekološkim i gospodarskim rezultatima.