Is sports system fair?

Sažetak

Pod pojmom morala, etike i ferpleja u sportu, obično se misli na provedbu trenažnog proce-sa i natjecanja kroz poštovanje pravila igre, suparnika, organizatora, voditelja i sudaca, kroz primjenu standarda korištenih sredstava, sprava i pribora koji se koriste u natjecanjima te izbjegavanje i sprječavanje upotrebe nedozvoljenih stimulativnih sredstava, odnosno dopinga. No, postavlja se pitanje je li sam sustav sporta u startu postavljen pravedno i moralno. Pojav-ljuje li se neravnopravnost i diskriminacija pojedinih sportskih asocijacija, saveza, klubova ili sportaša? Pri tome mislim uopće na sustav sporta, dakle organizaciju pojedinih sportova, od-nosno saveza unutar cjelokupne sportske zajednice jedinice lokalne ili područne samouprave i države, međunarodnih sportskih asocijacija te prezentaciju tih sportova široj društvenoj za-jednici. Također treba u obzir uzeti i ekonomsku stranu sporta, odnosno sport kao djelatnost kojom se direktno ili indirektno osigurava egzistencija velikog broja ljudi. Sustav sporta nije pravedan, a nerijetko je i okrutan. Diskriminacija se može vidjeti kroz čitav niz čimbenika: sportske saveze, medijsku pokrivenost sportova, podjelu na "velike" i "male" sportove, Hrvat-ski olimpijski odbor, politiku, Zakon o sportu, novac... Konstrukcija sustava sporta na takvim temeljima rezultira smanjenim brojem mladih sportaša, upotrebom nedozvoljenih stimulativ-nih sredstava, sve češćim nasiljem koje se povezuje sa sportom, odnosno većim zdravstvenim problemima mlađe populacije, njihovom asocijalnošću i nekomunikativnošću.