Transhumanism: from Julian Huxley to UNESCO

Autor(i)

  • Christian Byk

Ključne riječi:

Julian Huxley, UNESCO, transhumanism, ethics of artificial intelligence

Sažetak

https://doi.org/10.21860/j.12.1.8

Julian Huxley, osnivač i prvi generalni direktor UNESCO a, u središtu je suvremenih rasprava o prirodi i ciljevima koncepta transhumanizma, koji je prvi put upotrijebio početkom pedesetih godina prošlog stoljeća. Analiza njegove ideje o transhumanizmu - alatu za poboljšanje kvalitete života i stanja čovjeka - trebala bi nas, stoga, dovesti do toga da njegovu baštinu propitkujemo u smislu filozofije koja nadahnjuje UNESCO-vo djelovanje jer želi izgraditi cjelovit pristup umjetnoj inteligenciji koji uzima u obzir, između ostalog, vrijednosti i principe univerzalne etike i teži upotrijebiti najbolje od te tehnologije. Naslov ovog rada, u kojem britanski biolog, stariji brat slavnog pisca znanstvene fantastike Aldousa Huxleyja, autora romana “Hrabri novi svijet”, koegzistira s organizacijom Ujedinjenih naroda za obrazovanje znanost i kulturu, razumljiv je za one koji znaju povijest ove međunarodne organizacije ili one koji vole radijske igre: Julian Huxley imenovan je prvim generalnim  direktorom UNESCO-a 1946. godine. No, osim ovih činjenica postoji i dublja poveznica koja ističe povijest obnove ideje transhumanizma (I) i propituje ulogu UNESCO-a među ostalim međunarodnim organizacijama (II).

##submission.downloads##

Objavljeno

2023-09-24

Broj časopisa

Svezak 12 Br. 1 (2021): Jahr – European Journal of Bioethics

Rubrika

Artificial inteligence Humanities (AIH special section)

Autorska prava

Autori koji objavljuju u ovom časopisu slažu se sa slijedećim uvjetima:

  1. Autori zadržavaju autorska prava i dodjeljuju pravo časopisu na prvo objavljivanje uz istovremeno uvažavanje Creative Commons Attribution License koje omogućava drugima da dijele rad uz priznavanje njegova autorstva i početne objave u ovom časopisu.
  2. Autori mogu sklopiti zasebne, dodatne ugovorne dogovore o neekskluzivnoj distribuciji objavljene verzije rada (npr. objaviti ga u repozitoriju institucije ili ga objaviti u knjizi), uz priznavanje da je njegova početna objava bila u ovom časopisu.
  3. Autorima je dopušteno i ohrabruje ih se da objavljuju svoje radove putem društvenih mreža (npr. u repozitoriju institucije ili na njenim internetskim stranicama) prije i za vrijeme prijave obzirom da to može doprinijeti produktivnoj razmijeni te ranijeg i većeg citiranja objavljenog rada (Vidjeti: The Effect of Open Access).