Budućnost čovjeka u kontekstu transhumanizma
Ključne riječi:
bioetika, unapređenje, kiborg, transhumanizam, tehnološki razvojSažetak
Brz napredak znanosti i tehnologije nepovratno je izmijenio čovjekovu svakodnevnicu. Te su sveprožimajuće promjene s jedne strane podigle kvalitetu čovjekova života i olakšale svakodnevicu. S druge strane, međutim, opsežne tehnološke promjene tema su etičkih rasprava i debata o budućnosti čovječanstva s obzirom na rizike koji proizlaze iz novih tehnologija. Rad istražuje koncepte transhumanizma i kibernetike, analizirajući njihov potencijalni utjecaj na čovjekovu budućnost i etičke izazove koje predstavljaju. Analizirajući obećanja i opasnosti ovih futurističkih ideja, cilj rada je naglasiti važnost odgovornog tehnološkog razvoja i nužnosti sveobuhvatnog reguliranja u oblikovanju tehnološke budućnosti. U tom kontekstu bioetika ima ključnu ulogu u postavljanju granica tehnološkog napretka te usmjeravanju razvoja tehnologije kako bi se sačuvali ljudski moralni principi. Njezina uloga ne leži samo u postavljanju ograničenja, već i u proaktivnom poticanju refleksije o moralnim aspektima tehnološkog napretka. Kroz sinergiju bioetike i društvenih znanosti, a uz pomoć globalne politike, možemo oblikovati budućnost u kojoj tehnologija služi dobrobiti čovjeka, poštujući vrijednosti dostojanstva, pravde i slobode svih pojedinaca.
##submission.downloads##
Objavljeno
Broj časopisa
Rubrika
Autorska prava
Autori koji objavljuju u ovom časopisu slažu se sa slijedećim uvjetima:
- Autori zadržavaju autorska prava i dodjeljuju pravo časopisu na prvo objavljivanje uz istovremeno uvažavanje Creative Commons Attribution License koje omogućava drugima da dijele rad uz priznavanje njegova autorstva i početne objave u ovom časopisu.
- Autori mogu sklopiti zasebne, dodatne ugovorne dogovore o neekskluzivnoj distribuciji objavljene verzije rada (npr. objaviti ga u repozitoriju institucije ili ga objaviti u knjizi), uz priznavanje da je njegova početna objava bila u ovom časopisu.
- Autorima je dopušteno i ohrabruje ih se da objavljuju svoje radove putem društvenih mreža (npr. u repozitoriju institucije ili na njenim internetskim stranicama) prije i za vrijeme prijave obzirom da to može doprinijeti produktivnoj razmijeni te ranijeg i većeg citiranja objavljenog rada (Vidjeti: The Effect of Open Access).