Odnosi s javnošću između struke i profesije – pokušaji regulacije odnosa s javnošću

Abstract

Rad se bavi važnošću regulacije i profesionalizacije struke odnosi s javnošću, analizira ulogu strukovnih nacionalnih asocijacija u tim procesima te donosi pregled ustrojstva struke odnosi s javnošću u pojedinim državama svijeta. Autori tako uočavaju zemlje bez regulacije (npr. Italija), zemlje sa zakonskom regulativom (npr. Brazil) i zemlje koje su usvojile modele samoregulacije struke (npr. SAD i Južnoafrička Republika). Pritom ukazuju na prednosti i nedostatke pojedinih modela te njihov utjecaj na razvoj struke. Naime u državama gdje su odnosi s javnošću definirani zakonom, stručnjaci za odnose s javnošću imaju zajamčene pozicije u društvu, ali od strane javnosti mogu imati negativnu percepciju i javlja se velik broj zloporaba. Kod samoregulativnih modela veći broj stručnjaka uopće nije obuhvaćen članstvom u asocijacijama, a time ni strukovnim obvezama. A u državama gdje ne postoji jasna regulacija, omogućeno je masovno bavljenje odnosima s javnošću, ali nema kriterija za profesionalni napredak i afirmaciju. U tranzicijskim zemljama potreba za regulacijom odnosa s javnošću još uvijek nije dokraja osviještena. Ali daljnja profesionalizacija odnosa s javnošću nedvojbeno će uvjetovati i regulaciju struke, pri čemu ključnu ulogu trebaju nositi profesionalna strukovna udruženja.