Društvena obilježja „odsutne prisutnosti “ u korištenju mobitela u javnim gradskim prostorima

Abstract

Ovaj rad istražuje kako, u kontekstu sve veće, medijski posredovane propusnosti granica doma, privatnog i javnog, rada i dokolice, ljudi koriste mobitele radi komuniciranja s odsutnim drugima dok su na javnim gradskim prostorima koje dijele s fizički prisutnim drugima, odnosno kako tada korisnici mobitela pregovaraju mjesto i prisutnost. Naše etnografsko istraživanje svakodnevnih vještina korisnika mobitela na javnim prostorima u Zagrebu potvrđuje da je pretjerana kritika nekih teoretičara kako tehnologije komuniciranja na daljinu stvaraju homogen, bezmjestan svijet. Mjesto se rekonstituira kroz niz etnometodoloških i kulturno specifičnih praksi koje nazivamo manevrima prostornog žongliranja što ljudima omogućuju integraciju prisutnosti u fizičkom mjestu i virtualnom prostoru. Identificirajući te prakse na temelju provedenog istraživanja, u ovome radu ističemo osobite probleme moralnog, kognitivnog i ritualnog aspekta mikrointerakcija koji proizlaze iz korištenja mobitela u javnim prostorima. Zaključujemo da, iako naglašene kontingentnosti i fluidnosti, komunikacija mobitelima ne poništava mjesto, već ga transformira u situacijsku „odsutnu prisutnost“.