Istraživanje grada hodanjem
Abstract
Ovaj rad bavi se hodanjem kao etnografskom tehnikom, oblikom spoznavanja, temeljnim načinom bivanja u svijetu te kao ulaznom niti u razumijevanje ritmova i načina kretanja tranzitnim javnim prostorima (ulicama i pločnicima). U okviru višegodišnjeg kulturnoantropološkog istraživanja Zagreba oslanjamo se, između ostaloga, na hodajuću etnografiju grada koju u ovome radu predstavljamo kroz nekoliko oblika: sušetački intervjui, solitarne šetnje te suistraživački sušetački razgovori. Fokus na hodanje proširuje domene epistemološke pozicije, temeljno usidrene u mogućnostima spoznavanja hodajućeg misaonog tijela kroz (multi)percipiranje sa sustvaranjem. Rasprava se dalje konkretizira uvidima iz istraživanja kretanja središtem Zagreba u poslijepotresnom razdoblju, pri čemu su susreti s izmijenjenom materijalnošću grada i nužne promjene kretanja i ritma hodanja međupovezani s promjenama doživljaja grada, mogućnostima zamišljanja njegove budućnosti i transformacijom političkog subjektiviteta.
Ključne riječi: hodajuća etnografija grada, metodologija, Zagreb, ulice, potres, poslijepotresna obnova
