Mali, sitni, jednostavni, govornički ili jednostavno – retorički: povijest naziva i koncepata usmenoretoričkih žanrova u hrvatskoj folkloristici

Abstract

Predmet je ovoga rada pregled povijesti naziva kojima su se hrvatskoj znanosti o književnosti i folkloristici skupno imenovali usmenoretorički žanrovi (brojalice/brojilice, brzalice, blagoslovi, kletve, basme, zdravice i rugalice). Trenutačno možemo govoriti o relativnoj terminološkoj stabilnosti jer su nazivi koji se upotrebljavaju u suvremenim radovima naizgled sinonimni: retorički/govornički žanrovi (ili apstraktno usmenoknjiževna retorika/govorništvo). Povijest naziva ujedno je i povijest koncepata promišljanja tih žanrova koji su posljednji stekli stručnu legitimnost, što se ogleda kako u relativno kasnome stručnome i znanstvenome bavljenju tako i u osviještenome i kontinuiranome prikupljanju zapisa na terenu. Rad se zalaže za terminološku dosljednost i jedinstvenu upotrebu termina retorički žanrovi, s jasnim kriterijima koji opravdavaju izbor termina i omeđivanje u odnosu na druge usmenoknjiževne žanrove.

Ključne riječi
govorništvo, retorika, terminologija, usmenoknjiževna retorika, žanr