USPOREDBA USAMLJENOSTI ADOLESCENATA I STARIJIH OSOBA U USTANOVAMA SOCIJALNE SKRBI

Sažetak

UVOD:Usamljenost se često opisuje kao neugodna, bolna, anksiozna potreba za drugom osobom ili osobama. To je ljudsko
iskustvo koje u većoj ili manjoj mjeri dožive svi ljudi u nekom životnom razdoblju.
CILJ: Cilj je istraživanja utvrditi postoje li razlike u percepciji usamljenosti između adolescenta smještenih u ustanovi za
djecu i mlade i osoba starije životne dobi smještenih u domu za starije osobe.
METODE I ISPITANICI: U ovom istraživanju je sudjelovalo ukupno 70 ispitanika, od kojih je 25 korisnika Dječjeg doma
Klasje u Osijeku dobi od 12 – 20 godina i 45 korisnika Doma za starije i nemoćne osobe u Osijeku dobi od 67 godina i više.
Instrument istraživanja je anonimni anketni upitnik. Razlike između ocjena usamljenosti prema ustanovama testirane su
Mann Whitney testom, a prema razlogu smještaja u dom Kruskal Wallis testom.
REZULTATI: Od ukupnog broja ispitanika 67,1 % su žene, a 32,9 % muškarci. S nepotpunom osnovnom školom je 32,9 %
ispitanika, osnovnu školu ili srednju ima završenu 60 % ispitanika, dok samo 7,1 % ispitanika ima završenu visoku školu
ili fakultet.
Rezultati ukazuju na to da se najveća razlika između dvije skupine očituje kroz socijalnu podršku i kvalitetu odnosa među
skupinama, a nešto manje kroz emocionalna stajališta.
RASPRAVA I ZAKLJUČCI: Iz istraživanja se može zaključiti da je nešto manja usamljenost među adolescentima nego
među starijim osobama u ustanovama. Naglasak ovog istraživanja bi bio, da bi se trebalo više posvetiti pažnje individualnim
potrebama mladih i starih osoba u svrhu uključivanja u zajedničke programe prema njihovim mogućnostima.