RADIOLOGIJA U STOMATOLOGIJI

Abstract

Suvremena stomatologija vuče korijen znanstvene medicinske grane od godine 1728. tj. otkako je objavljeno djelo Pierrea
Faucharda pod naslovom “Lechirurgien dentiste oùtraitédesdents”. Stomatološka dijagnostička znanja, posebice oralna i
maksilofacijalna radiologija, smatraju se početnom točkom za svaki hitan ili opsežan zubni tretman. Dentalna radiologija
je dio radiologije koji se bavi upotrebom ionizirajućih i neionizirajućih zračenja u svrhu postavljanja dijagnoze, planiranja
stomatoloških postupaka te praćenju razvoja bolesti i rezultata stomatološkog liječenja. Nakon što je 1895. godine profesor
Wilhelm Conrad Roendgen otkrio x-zrake, stomatolozi su vrlo brzo otkrili dijagnostičku prednost njegova otkrića. Nedugo
nakon Roentgenove publikacije otkrića, 12. siječnja 1896. godine dr. Otto Walkhoff u Braunschweigu, napravio je prvu
rendgensku sliku zuba. Yrjo V. Paaterovim izumom panoramskog snimka 1948. godine, dentalna radiografija napravila je
značaj napredak. Uređaj koji je proizvodio dvodimenzionalan snimak cijelih usta bio je jedinstven jer i film i uređaj bio
smješten u ustima. Stomatološke rendgenske snimke dijele se na intraoralne i ekstraoralne. Intraoralne rendgenske snimke
nastaju tako što se film smješta u usnu šupljinu. Kod ekstraoralnih rendgenskih snimaka film se smješta izvan usne šupljine.
Neosporiva je činjenica da digitalne tehnologije sve više zamjenjuju analogne i to u svim područjima svakodnevnice,
uključujući medicinu i stomatologiju