UKLJUČENOST RODITELJA U OBRAZOVANJE DJETETA

Sažetak

Uključenost roditelja u obrazovanje djece na našem području još je uvijek nedovoljno istražen konstrukt. Implicitno se može zaključiti kako je uključenost roditelja nešto što se događa samo po sebi. Ipak, referirajući se na prethodna svjetska istraživanja, može se uočiti važnost bavljenja ovom temom ponajviše jer je uočena povezanost roditeljske uključenosti s nekim poželjnim ishodima za dijete, poput boljeg uspjeha u školi. Obitelj svakako ima važnu ulogu i u učenikovu školskom postignuću pri čemu roditelji pridonose djetetovu kognitivnom razvoju i akademskom postignuću na različite načine – pripremajući dijete za školu, prenoseći vrijednosti obrazovanja, modelirajući djetetovo samopouzdanje, uspostavljajući navike učenja, sudjelujući u radu škole i slično (Reić Ercegovac i Koludrović, 2010). Autori koji su se bavili ovom temom naglašavaju da „aktivno sudjelovanje roditelja u obrazovanje djeteta podrazumijeva njihovu fizičku prisutnost i aktivno sudjelovanje (Sušanj Gregorović, 2018, str.102)“. Unatoč znatnome broju stranih istraživanja o sudjelovanju roditelja u obrazovanju djeteta, u literaturi još uvijek ne postoji jednoznačna, općeprihvaćena definicija, ali postoji konsenzus da je to kompleksan, višedimenzionalan konstrukt koji uključuje mnoštvo roditeljskih aktivnosti i ponašanja vezanih uz cjelokupni proces obrazovanja i učenja djeteta (Epstein, 1990, prema Sušanj Gregorović, 2018). Uključenost roditelja u obrazovanje djeteta manifestira se na dva načina: uključenost u aktivnostima u školi i uključenost roditelja u aktivnostima kod kuće. Za potrebe ovog rada posebno je značajna druga vrsta roditeljskog uključivanja. Prema dostupnoj literaturi ona se dijeli na dvije domene (Sušanj Gregorović, 2018) od kojih prvu čini roditeljsko sudjelovanje u aktivnostima vezanim za razvoj znanja/vještina (Epstein, 2001.; Henderson i Mapp, 2002.; Ljubetić, 2014.), dok drugu čini sudjelovanje u aktivnostima poticanja učenja koje nisu izravno vezane uz školski rad (stvaranje kognitivno stimulirajućega obiteljskoga okruženja, osiguravanje edukativnih materijala i dr.) (Henderson i Mapp, 2002.; Hoover-Dempsey i Sandler, 1997). Cilj rada jest doprinijeti teorijskoj spoznaji spomenutog konstrukta pregledom dosadašnjih znanstvenih spoznaja i istraživanja.