Izvorni znanstveni članak
Prvi rezultati istraživanja šumskih šteta koje čini smeđi medvjed (Ursus arctos) u šumama obične jele (Abies alba) u Hrvatskoj
Krešimir Krapinec
orcid.org/0000-0002-8815-7568
; Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za zaštitu šuma i lovno gospodarenje, Svetošimunska 25, HR-10 000 Zagreb, HRVATSKA
Dario Majnarić
; »Hrvatske šume« d.o.o., Uprava šuma Podružnica Delnice, Supilova 32, 51300 Delnice, Hrvatska
Davor Jovanović
; »Hrvatske šume« d.o.o., Uprava šuma Podružnica Delnice, Šumarija Mrkopalj, Stari Kraj 1, 51315 Mrkopalj, Hrvatska
Igor Kovač
; »Hrvatske šume« d.o.o., Uprava šuma Podružnica Koprivnica, Šumarija Đurđevac, Bana Jelačića 80, 48350 Đurđevac, Hrvatska
Ivica Medarić
; »Hrvatske šume« d.o.o., Uprava šuma Podružnica Senj, Nikole Suzana 27, 53270 Senj, Hrvatska
Sažetak
U radu je analizirana inventura stabala kojima je smeđi medvjed ogulio koru. Primjerne su plohe osnovane u mješovitim bukovo-jelovim šumama gorskoga dijela zapadne Hrvatske, u kojima su i nastajale takve štete. Način oštećivanja stabala sličan je onomu što ga crni medvjed čini u Sjevernoj Americi (Ursus americanus) i Japanu (Ursus thibetanus japonicus) pa se zaključuje kako nije riječ o oštećenjima stabala koje smeđi medvjed radi zbog označivanja teritorija. Oštećenja nastaju guljenjem kore s debla, a na deblu i unutrašnjem dijelu (floem) kore vide se otisci zuba. Kora je s oštećenih stabala razbacana oko njih. Smeđi je medvjed gotovo isključivo oštećivao stabla obične jele (Abies alba) većih prsnih promjera u raznodobnim sastojinama (raspon debljinskih stupnjeva oštećenih stabala kreće se od 22,5 do 77,5 cm; s kulminacijom u debljinskom stupnju 42,5 cm). Distribucija ukupnoga broja stabala te broja jelovih stabala na primjernim plohama pokazivala je vrlo visoko uklapanje u teoretsku distribuciju (Liocourtova krivulja) tipičnu za bukovo-jelovu sastojinu (R2 = 0,9629; p < 0,0001; respektivno R2= 0,93284; p < 0,0001), a stabla koja je oštetio medvjed glede distribucije prsnih promjera pokazuju tipičnu Gaussovu distribuciju (c2= 4,93076; p = 0,5572). Pri tome je medvjed birao deblja jelova stabla na primjernoj plohi (Kruskal-Wallisov test c2 = 139,5987; p = 0,001), odnosno najveći indeks preferabilnosti (prijemljivost za štete) imaju stabla prsnoga promjera 57,5 cm. Analiza kemijskoga sastava jelove kore (weendska analiza /Weende Analysis/) pokazala je kako je količina sirovoga pepela (minerala), bjelančevina, NET-a, kalcija i fosfora u jelovoj kori veća na lokalitetu gdje su štete bile veće. Budući da o toj problematici do sada postoji više teorija, od koje su najvjerojatnije prekapacitiranost prostora, izlaganje animalne hrane, povećana gustoća brloga te struktura sastojine, spomenutu problematiku treba još detaljnije istražiti.
Ključne riječi
smeđi medvjed; Ursus arctos; guljenje kore; obična jela; Abies alba
Hrčak ID:
68218
URI
Datum izdavanja:
8.4.2011.
Posjeta: 2.641 *