Pregledni rad
https://doi.org/10.32728/mo.06.1.2011.10
POTEŠKOĆE U UČENJU ČITANJA I PISANJA DRUGOG ILI STRANOG JEZIKA
Anja Zorman
; Fakulteta za humanistične študije, Univerza na Primorskem, Slovenija
Sažetak
Znati čitati i pisati je kulturalna vrijednost svake osobe i društva općenito, i kao takva predstavlja osnovni faktor u modernom društvu jednog kreativnog i kvalitetnog života. Učenje čitanja i pisanja je, dakle, nezamjenjiva tema u poučavanju materinjeg jezika, drugog ili stranog jezika. Na temelju kontrastivne razlike pogrešaka i kroz teoretsko proučavanje, autorica izlaže poteškoće koje nastaju u višejezičnom učenju čitanja i pisanja.
Radi programiranja, realizacije i praćenja učenja čitanja i pisanja u drugom/stranom jeziku važno je identificirati: (1) razlike u transparentnosti pravopisa prvog jezika i drugog/stranog jezika učenika i (2) područja pozitivnog i negativnog prijenosa prvog jezika u drugi/strani jezik.
Ovdje prikazani rezultati razlika u transparentnosti pravopisa dvaju jezika nastavnicima daju dragocjene informacije o strategijama koje se razvijaju u pismenom kodiranju jezika s različitim stupnjem pravopisne transparentnosti. U jezicima s pravopisnom transparentnošću učenici razvijaju samo jednu strategiju, onu abecednog čitanja. Kako bi došli do raznolikosti u podudaranjima između fonema i grafema što je manje transparentan pravopis, razvija se više strategija. Primjerice, onaj tko uči čitati i pisati engleski jezik razvija tri različite strategije kodiranja: (1) strategiju čitanja po analogiji s riječima koje dijele početni i završni dio (na primjer, light, right, might, fight, hight, bright, knight), (2) strategiju leksičkog čitanja s riječima, nepravilan grafički prikaz (na primjer, people, choir) i (3) strategiju abecednog čitanja za riječi s „pravilnim" podudaranjem između fonema i grafema (na primjer, tin, cap, crop) (Goswami, 2002).
Identifikacija razlike u fonologiji i pravopisu dva jezika pokazuje opsege fonologije, fonološke svjesnosti i učenja podudaranja između fonema i grafema koji se mogu jednostavno prenijeti iz prvog jezika u ciljni jezik (pozitivan prijenos), ali koji zahtijevaju sustavno poučavanje kako bi se spriječila ili barem ograničila pojava negativnog prijenosa.
Potreba sustavnog poučavanja čitanja i pisanja bila je utvrđena istraživanjem koje je provela autorica s djecom koja uče talijanski jezik kao drugi jezik u slovenskim školama priobalja. U istraživanju su sudjelovala 140 učenika koji su školske 2001./2002. godine pohađali prvi razred i školske 2004./2005. godine četvrti. Istraživanje je provedeno kao pedagoški eksperiment temeljen na modelu jednog faktora, s podjelom ispitanika na osnovu postojećih razreda (eksperimentalna i kontrolna grupa). Djeca eksperimentalne grupe sustavno su bila poučavana čitanju i pisanju na talijanskom jeziku: fonologija (slušanje), fonološka svjesnost (kognitivna sposobnost podešavanja fonologijskih dijelova različitih dimenzija) i učenje podudaranja između fonema i grafema s posebnim osvrtom na foneme, grafeme i podudaranje divergentnih fonema-grafema u talijanskom jeziku u odnosu na slovenski jezik. Učinci na početku sustavnog učenja čitanja i pisanja mjereni su s provjeravanjem fonološke svjesnosti i diktatom. Rezultati istraživanja potvrdili su da djeca bolje uče čitati i pisati u drugom/stranom jeziku ukoliko ih se sustavno poučava čitanju i pisanju upravo na tom jeziku. Djeca iz eksperimentalne grupe su u svim razinama koje su se provjeravale postigla bolje rezultate u odnosu na one iz kontrolne grupe te je razlika između te dvije grupe definirana kao statistički značajna.
Najsuvremeniji programi poučavanja čitanja i pisanja temelje se na sljedećim pretpostavkama: (1) učenje čitanja i pisanja nije jednostavno učenje grafema, već se radi o uravnoteženom razvojnom procesu svih komunikativnih sposobnosti takozvanog komunikacijskog modela učenja čitanja i pisanja, (2) veliku važnost imaju aktivnosti radi razvoja djelomičnih kompetencija u razdoblju pred-čitanja i pred-pisanja (pismenost u nastajanju) čime se priprema djecu na organizirano učenje čitanja i pisanja u školi i (3) razvoj djelomičnih kompetencija, posebice fonološke svjesnosti, značajno utječu na razvoj učenja čitanja i pisanja, a u daljnjim etapama na razvoj čitanja različitih kognitivnih razina shvaćanja, na razvoj opće kulture, pamćenja i rječnika.
Ključne riječi
osnovna pismenost; prvi jezik; drugi jezik; strani jezik; metode početnog opismenjavanja; fonografska metoda; kontrastivna metoda
Hrčak ID:
71221
URI
Datum izdavanja:
15.4.2011.
Posjeta: 4.992 *