Izvorni znanstveni članak
Napisi Johanna Matthesona o glazbi i etički pomak oko 1700. godine
Beate Kutschke
; Universität der Künste, Berlin, Njemačka
Sažetak
Dobro je poznato da su rasprave o dvorjaninu - prije svega one Baldassarea Castiglionea, Nicolasa Fareta, Baltasara Gracíana i Chevaliera de Méréa - napisane od ranog 16. stoljeća nadalje, informirale o životu viših društvenih klasa, aristokrata i nakon 18. stoljeća građanstva. Također je dobro poznato da su se kulturne odrednice dvorjanina očitovale u glazbi: u naglašavanju retoričkih i estetičkih ideja kao što su jednostavnost i glazbena neizrecivost, tzv. “je ne sçais quoi”. Pa ipak, muzikolozi su do sada zanemarivali činjenicu da su rasprave o dvorjaninu imale daleko “ozbiljniji” poriv od određivanja načina konverzacije i drugih aktivnosti u dokolici kao što su umjetnost, ples i glazba. Savjetujući pojedinca kako da se prikladno ponaša i djeluje u raznim društvenim situacijama, oni su definirali osobitu etiku ponašanja. Ova etika, koju nazivam feudalnom etikom jer je bila zamišljena u kontekstu priručnika za dvorjane, usredotočila se na političku opreznost i čisti pragmatizam - simulatio i dissimulatio - i bila je primarno temeljena na nesuglasju između izvanjske pojavnosti s jedne strane i unutarnjih stavova i vjerovanja s druge strane. Upravo u desetljećima oko 1700. godine feudalnu se etiku, koja je vladala Europom, polagano počelo zamjenjivati modernom građanskom etikom koju se može kategorizirati kao etiku vrline, a koju karakterizira, pozivajući se na Aristotela, koherentnost između vanjskih djela ili izgleda i unutarnjeg stava ili bîti.
Ovaj moralni transformacijski proces i njegov utjecaj na glazbu i glazbenu misao najjasnije se očituje u napisima Johanna Matthesona. S jedne strane, njegovi napisi o glazbi ističu se svojim izrazito moralističkim tonom koji glazbu i glazbeništvo povezuje s istinosnošću, iskrenošću i moralom, otkrivajući ga kao zagovornika etike vrline. S druge strane, Mattheson se u namjeri da opiše i procijeni glazbu koristi pojmovima - prije svega idejom “galantnog” - koji jasno pripadaju feudalno-etičkom području.
Dok je označavajuća shema termina “galantno” u 17. stoljeću jasno proizlazila iz dvorskih načina ponašanja - bila je prikladna za karakter koji je težio užitku i pomanjkanju osjećaja za odgovornost, te doživljavao uspjeh promicanjem duhovitosti, tj. tipa intelekta koji se nije previše brinuo za etička pitanja - Mattheson je usvojio re-eticizirani pojam termina “galantno”, u kojemu je (pokretana Thomasiusom, Barthom i tzv. moralnim tjednicima) postojala razlika između istinske i lažne galantnosti. U tim okvirima Mattheson je također primijenio na glazbu ideju etičke vrline o koherentnosti unutarnjeg i vanjskog. Zamijenivši etičku funkciju moralnog usavršavanja slušatelja, kako je to razvijala antika, idejom o inherentnoj etičkoj kvaliteti umjetničkog djela, Mattheson je anticipirao estetičke ideje kasnoga 18. stoljeća.
Ključne riječi
Hrčak ID:
71936
URI
Datum izdavanja:
26.2.2007.
Posjeta: 1.802 *