Izvorni znanstveni članak

Spašavanje brodova u mjestima zakloništa

Ivo Grabovac ; Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, Hrvatska

Sažetak

Spašavanje jest svaki čin ili činidba poduzeta radi pomoći osobama, brodu ili drugoj imovini koja je u opasnosti na moru ili podmorju. Pomorski zakonik Republike Hrvatske (2004.) prihvatio je načela Međunarodne konvencije o spašavanju iz 1989. Svaka potrebna i korisna usluga i pomoć imovini i osobama u opasnosti na moru može se pružiti na tehnički različite načine. Djelatna intervencija broda spašavatelja može biti i tegljenjem drugog broda (s teretom) u opasnosti do mjesta koja pružaju sigurnost i zaštitu od propasti ili daljnjeg oštećenja ugroženog broda. Takva mjesta nazivaju se mjestima zakloništa. Mjesto zakloništa u hrvatskom Pravilniku o mjestima zakloništa definira se kao mjesto gdje je moguć privremeni smještaj broda radi pružanja pomoći ili uklanjanja možebitne prijetnje ljudima ili okolišu. Široki je raspon mogućih mjesta zakloništa na obali. Značajna je procjena i izbor tih mjesta, sredstava i opreme za pružanje pomoći i spašavanje, mogućnost smanjenja i uklanjanja onečišćenja. Upravo na osnovi Konvencije o spašavanju iz 1989. (Pomorskog zakonika Republike Hrvatske) stimuliraju se i slučajevi spašavanja u situacijama kada je nužno spašavati brod od kojega prijeti opasnost od onečišćenja morskog okoliša od štetnih tvari (npr. od tankera s teretom ulja), a moguće je da u tim nastojanjima ne bude uspjeha u spašavanju broda i tereta, odnosno zbog okolnosti slučaja mali su izgledi da se ostvari uspjeh u spašavanju imovine ili je u pitanju mala vrijednost imovine u pogibelj. I suvremeni normativi ostaju pri klasičnom načelu da nema pravo na nagradu spašavatelj koji nije uspio u spašavanju broda i tereta (“no cure – no pay”). Stoga je Konvencija o spašavanju (1989) kao stimulaciju u takvim okolnostima priznala “posebnu naknadu” brodu spašavatelju ako i nije bilo stvarnog uspjeha u spašavanju, ali je bilo pokušaja da se takvom akcijom spašavanja otklone ili ublaže posljedice onečišćenja morskog okoliša. Iako je u okolnostima slučaja jedina opcija izbjegavanja onečišćenja mora upravo bila izbor mjesta zakloništa, postoje danas ustrajni otpori obalnih država da dopuste ulazak oštećenih brodova s opasnim teretima u svoje teritorijalno more ili unutarnje morske vode (mjesta zakloništa na obali) zbog paničnog straha od mogućih štetnih posljedica onečišćenja. Republika Hrvatska je jedna od rijetkih država koja ima Pravilnik o mjestima zakloništa. Kako u međunarodnim okvirima razriješiti ovu problematiku? Da li odgovarajućom obvezujućom konvencijom? Postoje i direktive Europskog parlamenta, a i smjernice Međunarodne pomorske organizacije. Ipak, može se očekivati i u skoroj budućnosti da će obalne države nastaviti s praksom da nevoljko dopuštaju uplovljavanje u vlastita tzv. mjesta zakloništa stranim oštećenim brodovima koji svojim teretom prijete morskom okolišu.

Ključne riječi

spašavanje; onečišćenje mora; mjesta zakloništa; praktične dvojbe

Hrčak ID:

74544

URI

https://hrcak.srce.hr/74544

Datum izdavanja:

12.10.2011.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.945 *