Izvorni znanstveni članak
O mogućnosti ugovornog proširenja sudskog preispitivanja arbitražnih pravorijeka
Tibor Varady
Sažetak
Želio bih sugerirati veoma jednostavan zaključak. (A koji nije od velike koristi nakon što je sporazum o proširenom sudskom preispitivanju već proveden.) Bez obzira prihvaćamo li logiku prve odluke Saveznog okružnog suda (District Court) u Kyoceri (Kyocera), ili se slažemo s rezoniranjem 9. okruga (9th Circuit), pojavit će se (ili bi se barem mogli pojaviti) nesigurnost, dezorijentacija i ozbiljni problemi.
Stav koji je zauzeo Savezni okružni sud sukladan je obvezujućem karakteru normi o sudskoj kontroli, te se podudara s činjenicom da pravila o arbitraži imaju u vidu autonomiju stranaka u pogledu arbitražnog procesa, više nego s obzirom na sudsku kontrolu arbitraže (osim ako izvjesna autonomija u pogledu sudske kontrole nije izričito dozvoljena pod posebnim uvjetima, kao što je utvrđeno zakonskim aktima Švicarske, Tunisa i Belgije). Pokazalo se da je stav koji je zauzeo Savezni okružni sud također bliži realnosti na području poredbenog prava, kao što pokazuju francuske odluke. Taj stav nadalje podupire UNCITRAL Model zakon koji postavlja standarde modernih arbitražnih akata, i koji jasno pokazuje da su norme o sudskom preispitivanju obvezatne. Prema članku 34 (1): «Sudska zaštita protiv arbitražnog pravorijeka može se tražiti samo tužbom za poništaj u skladu sa stavcima (2) i (3) ovoga članka». Iz toga slijedi da je poništaj jedino dozvoljeno pravno sredstvo te da se to pravno sredstvo može koristiti samo u skladu s normama Zakona; tj. u skladu sa stavkom (2) članka 34 koji navodi popis temelja za poništaj, te u skladu sa stavkom (3) koji određuje vremensku granicu unutar koje se može podnijeti prijedlog za poništaj. Nedostatak je načina zaključivanja Saveznog okružnog suda što arbitražni sporazum postaje povrediv. Rezultat će ovisiti o specifičnom sadržaju odredbe o proširenoj sudskoj kontroli, te o suptilnom i nepredvidivom tumačenju standarda poput «bitan element sporazuma», «svrha ugovora», ili «jesu li stranke zaključile sporazum bez pobijane odredbe».
Stav koji je zauzeo 9. okrug teže se uklapa u statutarne norme, pa ipak izbjegava pitanje odvojivosti odredbe o proširenoj sudskoj kontroli. Istovremeno vodi prema nezacrtanom terenu u pogledu opsega i karaktera mogućeg uplitanja stranaka u sudski proces; mogu se javiti i tenzije između strukturalnih obilježja arbitraže i sudskog odlučivanja ako su sudovi postavljeni na prizivnu razinu prema arbitraži. Kyocerski tip proširenja sudske kontrole mogao bi također dovesti do izmjena pravorijeka po sudskom nalogu, a u tom slučaju postaje upitno je li rezultat još uvijek pravorijek, te ostaju li pogodnosti Newyorške konvencije i nadalje na raspolaganju.
Ukratko, temeljni problem je u samoj ugovornoj odredbi. Sporazumi stranaka o proširenom sudskom preispitivanju arbitražnih pravorijeka nisu preporučljivi. Pro-arbitraža je izostavljanje te klauzule.
Ključne riječi
arbitražna politika; UNCITRAL; usklađivanje arbitražnih pravila i statuta; ugovorno ograničenje sudske kontrole; ugovorno proširenje sudskog preispitivanja arbitražnog pravorijeka
Hrčak ID:
5118
URI
Datum izdavanja:
20.4.2006.
Posjeta: 3.196 *