Folia onomastica Croatica, No. 19, 2010.
Izvorni znanstveni članak
Lička toponomastička stratigrafija
Petar Šimunović
Sažetak
Iako je Lika bogata predrimskim (japodskim) i prethrvatskim arheološkim nalazištima, pretpovijesnih toponima nije se mnogo sačuvalo (Anvendon, Arupion, Epidocij, Ausankalij, Pset) kao u prekovelebitskom, primorskom (liburnskom) dijelu današnje Like, ali je naslijeđeno poprilično imena iz romansko-hrvatske jezične simbioze (Lika, Bag, Supetar, Kosinj, Kvarte, Turan, Kaniža, Počitelj). Takva toponimija upućuje na diskontinuitet života u doba hrvatske doseobe, kad su se poromanjeni starinci povukli u gore i bavili se stočarstvom, a Hrvati zauzeli polja uz ponornice Liku, Gacku i Krbavu, na prostoru staroga kulturnog tla, koje su za doseobe Hrvati naselili i intenzivno obrađivali. U radu se istražuje toponomastička stratigrafija s posebnim osvrtom na jezično porijeklo ojkonima prethrvatske i hrvatske provenijencije. Po ličkim poljima mnoga su zemljišna imena motivirana svojstvima i izgledom prirodnog reljefa (čret, kal, resnik, mekota, drezga, plas, *plěšъ, gvozd) ili su nastala ljudskim, kulturnim utjecajem (gradina, crkvište, vas, selište, grad, gradščak, gradište, turan). U srednjovjekovnoj ličkoj toponimiji vrlo su zastupljeni etnički ojkonimi na -’ane: Rešane, Brodnjane, Breštane, Brušane, Jelšane, Pećane... Takvi ojkonimi pridruženi su uvijek naseljima, kao i ojkonimi od rodovskih, plemenskih te patronimnih ojkonima na -ići: Mogovići, Kukljići, Lagodušići... i na -ci: Novaci, Morinci, Dugopoljci, Glavaci. Mnogo je toponima koji odslikavaju posjedovne odnose: Raduč, Otež, Bužim (-m < -n), Hotuča, Janče, Sičevo, Tribikovo; Kovačica, Letinac; Ljupča Vas, Tihotinja Vas, Hotilja Vas... i društveni ustroj: Banj Dvor, Banji Stol, Županj Dol... Doista bogata i još uvijek nedovoljno istražena srednjovjekovna lička ojkonimija doživljava s Krbavskom bitkom 1492. radikalne promjene. Od tada Liku napuštaju mnogi starosjedioci čakavci, a na njihove prostore naseljavaju se novoštokavci ikavci, uglavnom iz zapadne Hercegovine i zapadne Bosne te pravoslavci (Vlasi i Srbi novoštokavci ijekavci) iz unutrašnjosti Balkanskoga poluotoka. U vezi s tom izmijenjenom slikom Like razmatraju se novonastale demografske prilike, nov razmještaj ličkih dijalekata i mjesnih govora i s obzirom na starosjedilačku, čakavsku vlašku populaciju i one nadošle populacije novoštokavskoga ikavskog dijalekta (Bunjevci) i one novoštokavskoga ijekavskog dijalekta, koju sačinjavaju vlaško- -srpski naseljenici.
Ključne riječi
toponimija; Lika; toponomastička stratifikacija
Hrčak ID:
79853
URI
Datum izdavanja:
29.12.2011.
Posjeta: 9.425 *