Izvorni znanstveni članak

Određenje čovjeka. Uz esej Zdenka Vernića Sveti smijeh

Branko Bošnjak ; Filozofski fakultet u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Esej Sveti smijeh objavio je Z. Vernić 1925. u Zagrebu. Opće je pitanje: kako čovjek živi i što bi trebalo učiniti da on bude zadovoljan i sretan? Danas je čovjek. sam sebe izgubio, jer se stalno drži kriterija da je sve »n8 njegovu sliku i priliku«. TIme je izgubio pravi odnos prema svijetu, jer ne pozna objekt. Stoga često mašta, jer nema pravo znanje. U takvoj izgubljenosti čovjek više nije ni svjestan da je izgubio svaku radost za životom. Još se jedino djeca znadu smijati, a kod odraslih nema radosti u oku.
Ideal bi bio sveti smijeh kao slušanje božanskog glasa radosti. To se izvodi iz neoplatonizma koji prihvaća teofaniju prirodnog slijeda. Tu se čovjek priprema za svoje oslobođenje od egoizma i vidi svijet bića i bitka kao pravu Zbiljnost. U taj odnos Vernić uključuje i pojam Moira-Heimarmene, dakle Usud, Sudbinu, što ga interpretira na stoički način. Prema Verniću, sve je to velika nepoznanica, no važno je da tu čovjek sebe ne izgubi. U stalnom dodiru sa svijetom razumjet će la~e i kulturu čovječanstva, koja je sebe stvarala u raznovrsnim oblicima.
No ako se oslobodimo samo svog uvjerenja da je najbolje ono ~to je »na našu sliku i priliku«, tada ćemo lakše vidjeti sam svijet, a time postići svoju radost i sposobnost za sveti smijeh. No ipak, taj ideal nužno mora ići u društveno•povijesni realitet, a rješavanje toga zahtijeva mnogo znanja i sposobnosti, na čemu je opravdano zasnovana ideja optimizma.

Ključne riječi

Hrčak ID:

81951

URI

https://hrcak.srce.hr/81951

Datum izdavanja:

5.12.1994.

Podaci na drugim jezicima: njemački

Posjeta: 3.604 *