Izvorni znanstveni članak
Starčevićeva politička retorika
Pavo Barišić
; Institut za filozofiju, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Retorika kao disciplina u Starčevićevu tumačenju pripada sklopu državničkih umijeća te se u klasičnom smislu razmatra u bliskoj povezanosti s etikom i politikom. Zajednički je predmet razmatranja tih tzv. praktičnih filozofijskih disciplina ljudsko djelovanje, ćudoredne činidbe, krjeposti i vrijednosti. U tom sklopu retorika kao praktična disciplina polazi od odrednica čovjekova opstanka i življenja u zajednici, dakle sretna življenja i vrlina, uzimajući u razmatranje također i razne vrste strasti i osjećanja koje utječu na govorničku uvjerljivost. Starčević je osnovnu zadaću govorništva preuzeo iz Aristotelova određenja retorike kao naobrazbe i Odgoja običnih građana i državnika. Gotovo svi interpreti Starčevićeva političkoga govorništva Ukazuju na njegove uzore u klasičnoj retoričkoj tradiciji. Međutim, u svojemu antitetičkom pristupu pojavama Starčević, s jedne strane, govorništva promatra kao znak dekadencije osebujne rimske običajnosti, primjerice, a s druge strane, ukazuje na političko govorništva u modernim državama kao jednu od osnovnih pretpostavaka razvoja slobode naroda i demokracije. U ovom se članku ogledaju iskazi i pojedini primjeri iz Starčevićevih političkih govora s obzirom na načela klasične retoričke baštine. Posebice je riječ o izvorima i metodama njegova govorničkoga uvjeravanja, načelu poduke i ganuća, pathosu slušatelja te ethosu govornika.
Ključne riječi
Hrčak ID:
81965
URI
Datum izdavanja:
5.12.1994.
Posjeta: 3.531 *