Izvorni znanstveni članak
Iz rukopisne ostavštine Georgiusa Raguseiusa: Narav logike
Marko Josipović
Sažetak
Važan dio bogate rukopisne ostavštine Georgiusa Raguseiusa sačinjava zbirka od sedam knjiga Dialecticarum epistolarum s ukupno 66 pisama-rasprava. Ovdje se razmatraju prva pisma-rasprave posvećene pitanju naravi logike te umijeću R. Lullusa i odgoju koji su često uspoređivani i povezivani s logikom.
Što se tiče naravi logike, odbacujući stav nekih renesansnih logičara da je ona isključivo ars, Raguseius pomiruje tradicionalnu skotističku nauku sa suvremenom Zabarellinom i definira je kao scientia instrumentalis. Kao takva, ona je s jedne strane izvor znanja, a s druge strane odlično sredstvo za stjecanje spoznaja na području svih znanosti.
To isto se, međutim, ne može reći za umijeće R. Lallusa u cjelini; ono je exercitatio scientiarum te zbog toga pretpostavlja već stečeno znanje. I u pojedinostima, s obzirom na opće subjekte i predikate, te na način definiranja i dokazivanja, ars lulliana zaostaje za logikom. Korisna je ipak, naročito njene regulae, ukoliko čini pokretljivim i pokreće ljudski um da se bavi mišljenjem.
I paedia je jasno odijeljena od logike. Raguseius uporno nastoji da točno odredi taj pojam. U strogom smislu riječi, u skladu s učenjem antičkih mislilaca, pa edia je prvo odgoj u moralu a potom svako pravilno obrazovanje u znanostima i umijećima. Tako shvaćena, ona nije habitus kao logika, kako neki filozofi - pogrešno tumačeći Aristotelove tekstove - tvrde, nego dispositio, koja u nekom smislu može nastati i iz logike. Prema Raguseiusovu tumačenju Aristotela, »aliud paediae genus« odnosno peTita je habitus kao sposobnost da se odredi prikladan modus scientia e, a to nije isto što ipaedia u izvornom značenju.
Ključne riječi
Hrčak ID:
84891
URI
Datum izdavanja:
7.12.1987.
Posjeta: 1.244 *