Ostalo
Facilis Decensus Averno
Dennison Rusinow
Sažetak
U tekstu se prikazuju i vrednuju strategija i taktika hrvatske politike krajem
šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. U središtu je
analize povijesna X. sjednica CK SKH (1970), koja je definirala hrvatsku
politiku spram privredne i društvene reforme te spram centralističkog unitarizma
i hrvatskog nacionalizma. Deseta je sjednica osmišljena i održana na
inicijativu Vladimira Bakarića, velikana i veterana hrvatske politike, koji je
bio neprikosnoveni gospodar Hrvatske od kraja rata pa sve do 1969. Padom
Rankovića (1966), simbola “neostaljinističkog centralizma, birokratizma i velikosrpskog
hegemonizma”, uklonjena je jedna od glavnih prepreka modernizaciji
i demokratizaciji jugoslavenskog komunizma. Ekonomsko i političko
liberaliziranje režima, decentralizacija i jačanje pozicija republika imali su
najbolje zagovornike u Bakariću i njegovim učenicima, pametnoj i obrazovanoj
generaciji komunista (Tripalo, Dabčević-Kučar, Pirker). Upravo će oni
postati simboli borbe protiv partijskog dogmatskog konzervativizma i staljinističkog
voluntarizma. Autor daje niz elemenata za razumijevanje kako je moguće
da je upravo ta generacija dinamičnih i popularnih političara, priznatih i
uspješnih zastupnika socijalističke demokracije i nacionalne ravnopravnosti,
tragično završila svoju političku karijeru s optužbama za koketiranje sa šovinizmom,
za primjenu “neostaljinističkih” metoda protiv protivnika i kolega,
te za pokušaj uspostavljanja kvazifašističke države u kojoj bi diktatorska vlast
klike (bivših?) komunista i nacionalista u savezu s novom srednjom klasom
menadžera i “tehnokrata” bila maskirana socijalističkom retorikom i pseudomobilizacijom
masa, zavedenih nacionalizmom i lažima da su za sve probleme
krivi pripadnici neke druge nacije.
Ključne riječi
hrvatska strategija; unitarizam; nacionalizam; deseta sjednica CK SKH; Bakarić; trijumvirat
Hrčak ID:
89181
URI
Datum izdavanja:
4.10.2012.
Posjeta: 3.201 *