Colloquia Maruliana ..., Vol. 4 , 1995.
Izvorni znanstveni članak
Marcus Marulus u prvim isusovačkim misijama u Aziji
Jesús López-Gay
Sažetak
Isusovačke misije u Aziji pokrenuo je Franjo Ksaverski. Krenuo je brodom Santiago 7. travnja 1541. godine iz lisabonske luke Belem i konačno se, nakon duga puta, iskrcao u Goi 6. svibnja 1542. Otad se uz njega nalazi knjiga Marka Marulića, koja postaje njegovom knjigom jer će uvijek biti uz njega.
Kad je Franjo Ksaverski nabavio tu knjigu, i od koga? Neki autori misle da je, kad se u ožujku 1540. godine oprostio od svoje braće u Rimu i na konju krenuo put Lisabona, među ostalim knjigama ponio i brevijar, Vježbe i primjerak knjige Marka Marulića. Ta je pretpostavka bez povijesne podloge. Istina je da se u samom početku djelovanja Družbe Isusove proširilo čitanje Marka Marulića po blagovaonicama naših kuća i da su ga nadstojnici preporučavali. Sigurno je da je Franjo Ksaverski ponio mnogo knjiga iz Portugala u Indiju, što se i vidi iz pisma Simóna Rodriguesa napisana mjesec dana pošto se rastao s Franjom Ksaverskim: »Kralj je učitelja Franju opskrbio za Indiju knjigama u vrijednosti skoro stotine cruzados« (novac) i jamačno među njima treba tražiti i djela Marka Marulića.
To djelo, prepuno primjera života svetaca iz Starog i Novog Zavjeta te iz novijih vremena, nudilo je Franji izvrsnu građu za propovijedi i vjeronauk. U listopadu krenuo je na misionarski put, najprije na rt Comorín, zatim na Cejlon, pa na Molučke otoke pošavši od Malake. Stalno je nosio svoju knjigu. Otac Quadros 1555. godine zapisuje
o Franji Ksaverskom: »Nikad nije polazio na put bez sobrepelisa i brevijara ili koje druge knjige«. U lipnju 1549. konačno je krenuo u Japan. Od oca Baltasara Gaga, budućeg misionara u Japanu, koji je stigao u Indiju prije nego što je Franjo Ksaverski umro, znamo da je Otac Učitelj Franjo na tom putu imao uza se »sve što mu je bilo potrebno za slavljenje, i knjige ako su potrebne, premda o. učitelj Francisco ne čita niti uči iz druge knjige osim iz svoje«, što znači iz Marka Marulića.
Gdje je poslije smrti Franje Ksaverskog ostala ta knjiga koju toliko vežu uz osobu, duhovnost i apostolat ovog sveca? U kući zavjetovanih u Madridu taj se svezak čuvao u izvrsnu stanju, a o. Gil de la Mata, prokurator i misionar u Japanu, zapisao je na drugoj stranici: »Dobih ovu knjigu Marka Marulića od oca Hieronima Xauiera, prepozita kuće zavjetovanih u Goi, mjeseca listopada 1593., a dao mi ju je da je predam o. Franciscu de Benauidesu, uz napomenu da je dobro pazim jer je to duhovna knjiga koju je rabio o. Franjo Ksaverski, čiji svetački lik čuvamo u sjećanju, i ja sam knjigu donio iz Goe i predao je rečenom Franciscu de Benauidesu mjeseca listopada ’94. u ovom madridskom kolegiju. Gil de la Mata.« Životopisu i djelima ovog učenog misionara, isusovca iz Logroña koji se utopio u drugom brodolomu 1599. godine, posvetili smo jednu knjigu. Brodom San Felipe došao je iz Goe u Lisabon 6. kolovoza 1594. godine. Kako je nosio mnogo spisa i pet sanduka darova, trebala mu je posebna kraljevska putovnica da bi prošao carinu. Došavši u Madrid, najprije je u Kolegiju Družbe Isusove u Alcalá ostavio knjigu Franje Ksaverskog, koja je postala svetinjom, a dva mjeseca kasnije priredio je izložbu orijentalne umjetnosti u kraljevskim odajama u Escorialu, koju je posjetio i kralj Filip II. u društvu kraljevića i kraljevne.
Ispod objašnjenja koje je napisao Gil de la Mata, na istoj stranici slijedi nekoliko redaka pisanih drugom rukom: »Desetog dana mjeseca siječnja godine 1597., O. Francisco de Benauides, rektor ovog kolegija Družbe Isusove u Alcalá de Henares, predao mi je ovu knjigu koju je za svoju duhovnu izgradnju rabio o. Uč. Franjo Ksaverski, svetac, kako se iz gore navedenoga vidi, da je spremim u ovaj kovčežić s drugim relikvijama. Juan de Caedenas«. Prošlo je svega 25 godina od smrti Ksaverskoga, a već su se tako pomno čuvale njegove relikvije, a među njima, u prekrasnu kovčeziću, i Marulićeva knjiga. Sjajna li svjedočanstva! Na trećoj stranici tog primjerka nalazimo zbunjujuću rečenicu: »Knjiga je pročišćena u skladu s pravilima pročišćavanja koja je godine 1612. donijela Inkvizicija, a ja potpisao u ime istine. Gonzalo de Albornoz.« Dosta je rečenica u knjizi prekriženo crnilom, jamačno zato što su se inkvizitoru učinile oštrima ili sumnjivima. To nas ne treba čuditi, jer tih je godina jedan od ciljeva Inkvizicije bilo ispitivanje knjiga o duhovnosti. Međutim, što bi rekao Franjo Ksaverski da je svojim očima vidio ispravke u knjizi koju je tako volio, na kojoj se odgojio i koja mu je bila duhovna hrana odmah iza knjige Duhovnih vježbi? (Danas ne možemo vidjeti taj vrijedni primjerak, jer je nestao u događaju poznatom kao Paljenje samostana 11. svibnja 1931. godine, kad je skupina revolucionara zapalila madridsku kuću zavjetovanih Družbe Isusove u Ulici Flor.)
Vratimo se isusovačkim misijama u Aziji. Uskoro je u Japan krenuo treći pohod pod vodstvom o. Melchora Núñeza Barreta, koji je upoznao Ksaverskog u Indiji, a on ga je imenovao za rektora kolegija u Bassinu. Godinu dana nakon smrti Ksaverskoga postao je provincijalom Istočne Indije. Odmah je počeo snovati put u Japan te je u pismu svetom Ignaciju, napisanu na brodu u travnju 1554., izložio razloge koji ga potiču na tu novu misiju, a između ostaloga je naveo i smrt Franje Ksaverskoga, koji je posijao tako dobro sjeme u onoj zemlji. Međutim, kao glavni razlog navodi da je »… namjera blaženog Oca učitelja Franje… bila da ja odem u Japan, i tako je ostavio napisano ocu učitelju Gašparu da me pošalje u Japan, jer da bi moje znanje više koristilo ondje nego ovdje«. Bila je to zadaća za znanstvenika ili još prije zadaća stvaranja nove misije koja je toliko obećavala. Zbog te je nakane O. Núñez Barreto nastojao stvoriti i što bolju biblioteku. Ne samo on, nego i svi koji su išli s njim, nosili su mnogo knjiga, a naslove možemo pročitati u Rol do fato que o P. Mestre Melchior levou pera o Japâo o anno de 1554. A među knjigama koje smo svrstali u odjeljak duhovnosti nalazi se i Marko Marulić, skupa s djelima Tome Kempenca, Vojvode od Gandíe, itd. Tako je Marko Marulić po drugi put stigao u Japan. Premda se o. Núñez brzo vratio u Indiju, misionari na Dalekom istoku i dalje su napajali duh učenjem našeg hrvatskog učitelja. Ne znamo jesu li ga prevodili na japanski, ali sigurno je da su neki od njegovih primjera nadahnuli duh ondašnjih misionara, konkretno primjeri mučenika. Suvremeni povjesničar misija P. Frois govori nam da su neke duhovne knjige prevođene, i napose spominje nekog vrlo učena doktora koji »se bavi prijevodom naših duhovnih knjiga na svoj jezik i pismo«, dakle, koji je prijevod pisao ideogramima. Ubrzo je, već 1591., nakladnik Katsusa izdao nekoliko svezaka koje bismo mogli prevesti kao Djela svetaca, na ukupno 674 stranice. To je jedno od prvih djela tiskanih u Japanu i na japanskom jeziku, premda se u njemu još uvijek rabi naše pismo, a ne ideogrami. Sadržaj mu je, kao i u djelu Marka Marulića, antologija života svetaca, dvanaestorice apostola, nekih pučkih svetaca i mnogih mučenika.
Zanimljivo je da je Gil de la Mata, koji je djelo Marka Marulića jamačno čitao vrlo revno, ostao u sjećanju po duhovnosti koja je daleko od konkretnoga, po oponašanju primjera, kakav je i Marulićev Opus de religione vivendi institutione per exempla, te po tome što je uvijek tražio apstraktne duhovne oblike, nastojeći na mirnoj, osjećajnoj molitvi u kontemplaciji, slijedeći smjer Baltasara de Paza, kojem je uvijek bio odan poput sina ocu. U nekoliko pisama naglašavao je duhovne crte Baltasara Alvareza, kojega je dobro poznavao.
Pogledajmo sad biblioteku Diega (Correa) Valentea, šestog biskupa Japana. Premda je boravio u Macau, njegova velika knjižnica bila je na raspolaganju misijama u Kini i Japanu. Prišao je Družbi Isusovoj 1584. i imao je izvrsnu naobrazbu. Godine 1618. Pavao VI. imenovao ga je za biskupa u Japanu. Odmah je posvećen u Lisabonu, iste godine je krenuo u Indiju i u studenom je već bio u Goi. Narednu godinu proveo je u Macaou, i ondje kao biskup. Morao se vratiti u Indiju, pa ponovno u Macao godine 1631. Umro je 1633, a poslije je napravljen popis naslova njegove knjižnice, koja je služila svim misijama na Dalekom istoku.
Bilo je ondje 350 knjiga. Svezak s kataloškim brojem 260 nosi naslov: Marcos Marulo das Vidas dos Stos del testam nuouo e Velho. (Marko Marulić o životima svetaca iz Novog i Starog zavjeta.) Novost je u tome što je knjiga na portugalskom jeziku. Zaista, znamo da je knjiga objavljena 1575. u Lisabonu s ovim naslovom: Livro insigne das flores e perfeicoes das Vida dos gloriosos Santos do Velho e Nouo Tes-tamento, te quasi nossos tempos…per marco Marulo Spalatense de Dalmacia, Nouamente traduzido em limgoagem, per F. Marcos de Lisboa frade menor. (Znamenita knjiga o cvijetu i savršenstvu života slavnih svetaca Starog i Novog zavjeta, te drugih, sve do naših dana … Marka Marulića Splićanina iz Dalmacije. Ponovno prevedeno po o. Marku iz Lisabona, malobraćaninu.) U samu naslovu stoji Ponovno prevedeno. Biskup Kine i Japana jamačno je sa sobom ponio ili to, ili neko ranije izdanje.
Ovi podaci su dovoljni da nas upoznaju s velikom prisutnošću knjige Marka Marulića u isusovačkim misijama u Aziji. Ovdje nije riječ o sadržaju tog djela ni o njegovu utjecaju na formiranje duhovnosti Družbe u Aziji. Samo smo konstatirali da povijest isusovačkih misija u Aziji (Indiji, Kini, Malaki i Japanu) ne možemo pisati bez spomena Marka Marulića.
Ključne riječi
Hrčak ID:
9818
URI
Datum izdavanja:
22.4.1995.
Posjeta: 2.486 *