Izvorni znanstveni članak
Heideggerova kritika Descartesova cogita
Martina Žeželj
; Filozofski fakultet, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska
Sažetak
Cilj je rada ukazati na mijenu u Heideggerovome mišljenju cogita. U svojim ranim radovima Heidegger iznosi stav da Descartes nikad nije smjerao k razotkrivanju cogita, već mu je cilj bio kroz sumnju doseći cogito kao apsolutno te njime uspostaviti osnovu opravdavanja i izgrađivanja ostalih znanosti. Cogito je samo nesumnjivi temelj, apsolutno jednostavno izvjesno koje je ishodište svake dedukcije. U zrelim radovima Heidegger cogito određuje kao bitan temelj novovjekovlja. U cogitu je sažeta novovjekovna težnja za slobodom samoodređenja. Čovjek kao jedino biće koje ima moć odrediti ono što je za njega nužno i ustrojavajuće postavlja sebe kao središte bića. Postaje središtem kada se svaka datost bića izjednači s predstavljenošću. Čovjek je subjectum, predstavljajuće Ja koje u svome pred-stavljanju utemeljuje svako biće u njegovome bitku i istini. Cogito kao takvo Ja predstavljajuće je koje zna da je supredstavljeno sa svojim pred-stavljanjem.
Ključne riječi
Heidegger; Descartes; cogito; ontologija; novovjekovna filozofija
Hrčak ID:
110520
URI
Datum izdavanja:
13.11.2013.
Posjeta: 2.273 *