Izvorni znanstveni članak
NATO, partnerstvo za mir - položaj i perspektive zemalja istočne i jugoistočne Europe
Siniša Tatalović
; Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Za četrdeset pet godina postojanja NATO je doživio značajnu evoluciju. Ona se odigravala, kako pod utjecajem promjena koje su se dešavale unutar samog Saveza povećanjem broja država članica, promjenama u njima i njihovim međusobnim odnosima, tako i utjecajem vanjskih činitelja kroz kretanja u međunarodnim odnosima uopće i posebno u suprotnom bloku. Završetak hladnog rata i raspad Varšavskog ugovora početkom devedesetih godina, stavili su NATO pred nove izazove, posebno u odnosu na zemlje istočne i jugoistočne Europe, te Rusiju. Usvajanje dokumenta "Partnerstvo za mir" početkom 1994. godine, kao platforme za odnose sa zemljama "nove demokracije", te njegovo potpisivanje od strane 26 zemalja, značilo je prihvaćanje koncepcijskog dokumenta europske sigurnosti na pragu 21. stoljeća. Tim dokumentom se demokratskim državama izvan NATO-a daju mogućnosti suradnje s njegovim političkim i vojnim tijelima i otvaraju perspektive za primitak u punopravno članstvo.
Prema redovnim kriterijima, Hrvatska i Bosna i Hercegovina mogu računati na ulazak u "Partnerstvo za mir" tek nakon što riješe probleme unutarnjih sukoba i sporove sa susjedima, i to političkim sredstvima. Međutim, ovisno o daljnjem razvoju događaja u istočnoj i jugoistočnoj Europi, moguće je uvođenje Hrvatske u "Partnerstvo za mir" ubrzanim režimom.
Ključne riječi
Hrčak ID:
110708
URI
Datum izdavanja:
2.5.1995.
Posjeta: 3.220 *