Izvorni znanstveni članak
ZAPAŽANJA O RELJEFIMA S. JERONIMA U PUSTINJI IZ KRUGA NIKOLE FIRENTINCA I ANDRIJE ALEŠIJA
Samo Štefanac
; Filozofska fakulteta u Ljubljani
Sažetak
Već niz godina poznata je serija mramornih reljefa iz 15. stoljeća podrijetlom iz Dalmacije s prikazom sv. Jeronima u pustinji. Svetac sjedi u pećini i čita u društvu s lavom, zmajevima, zmijama i drugim životinjama. Reljefe je pažljivo analizirao lvo Petricioli svrstavši ih u tri grupe. Prvoj grupi , koji deriviraju iz Alešijeva reljefa u trogirskoj krstionici (1467) i crkvice sv. Jere na Marjanu kod Splita (1480), pripadaju reljefi iz Galerije umjetnina u Splitu, crkve sv. Ivana u Zadru , iz Kraja na Pašmanu, Fondamenta S. Giuseppe u Veneciji i Fondazione R. Longhi u Firenci. U drugu grupu ubrajaju se kvalitetniji radovi iz S. Maria del Giglio u Veneciji i Zavoda za zaštitu spomenika u Dubrovniku, a pripisani su Nikoli Firentincu i njegovoj radionici . U odnosu na prethodne, treća grupa pokazuje veće varijacije u ikonografskim detaljima, a Petricioli ih je sve povezao s imenom Nikole Firentinca. Reljef iz Liverpoola po stilu i frontalnoj poziciji lika atribuiramo Alešiju, iako pripada medu njegove najbolje radove. Reljefi iz Torina i Dubrovnika po stilu su bliski Nikoli Firentincu i njegovoj radionici . Najkvalitetniji reljef je u Muzeju Jacquemart-André u Parizu i suglasni smo za atribuciju Firentincu, i to njegovoj zreloj fazi 80-tih godina Quattrocenta. Dalmatinski reljefi sv. Jeronima u pustinji nastaju spajanjem dviju tipičnih motiva iz svečeve ikonografije: toskanskog sv. Jeronima pokajnika i „sjevernjačkog“ sv. Jeronima u studiju. Novi model se vjerojatno formira u venetskopadovanskom krugu , a u dalmatinsku umjetnost ulazi preko kruga Nikole Firentinca i Andrije Alešija. U prvim desetljećima Cinquecenta taj prikaz još živi u djelima njihovih sljedbenika i imitatora (oltar u crkvi Sv. Jurja na Veloj Bračuti i reljef u župnoj crkvi u Pražnicama na otoku Braču). Samo su dva reljefa danas sačuvana in situ (u trogirskoj krstionici i u crkvici sv. Jere na Marjanu), dok su drugi u raznim muzejima, crkvama i privatnim zbirkama. Baze reljefa često su ukrašene puttima koji nose natpisno polje, feston ili grb. Jedino je grb na reljefu iz Umjetničke galerije u Dubrovniku identificiran kao grb plemićke obitelji Gučetić (Gozze). Na reljefu iz Liverpoola pored grba s dvoglavim orlom su inicijali A. L. , koji pripadaju Alvisu Landu, mletačkom knezu Trogira između 1470-1472. godine. Isti se grb nalazi na monumentalnom Firentinčevom reljefu Pravde u trogirskoj gradskoj loži (1471) te na bazi reljefa Pieta s anđelima iz Bode Muzeja u Berlinu koji je također pripisan Nikoli Firentincu. Liverpulski je reljef kupljen 60-tih godina od firentinskog antikvara T. Venture. Postoji mogućnost da je bio sastavni dio oltara posvećenog dalmatinskom svecu u šesterolisnoj crkvi sv . Marije n a trgu u Trogiru koja je porušena sredinom prošlog stoljeća. S obzirom na uske konhe, reljef je mogao biti jednostavno položen na mensu, a u tom slučaju je baza s grbom kneza Landa imala ulogu predele.
Ključne riječi
Hrčak ID:
111052
URI
Datum izdavanja:
10.2.1998.
Posjeta: 1.906 *