Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

UN POLITTICO SPALATINO DI DUJAM VUŠKOVIĆ A HERMITAGE

Andrea De Marchi ; Universita di Lecce


Puni tekst: hrvatski pdf 5.621 Kb

str. 19-27

preuzimanja: 541

citiraj

Puni tekst: talijanski pdf 5.621 Kb

str. 28-29

preuzimanja: 440

citiraj


Sažetak

U Muzeju Ermitaž u Petrogradu se od 1919. godine čuvaju dijelovi poliptiha koji je bio atribuiran krugu Gentilea da Fabriana. Na temelju stilske i komparativne analize djelo pripisujemo dalmatinskom slikaru Dujmu Vuškoviću čiji je rad dokumentiran u Splitu, Šibeniku i Zadru. Radi se o istom slikaru koji je naslikao veliki poliptih sto je danas u samostanu sv. Franje u Zadru, za koji je lvo Petricioli dokazao provenijenciju iz Sv. Jeronima na Ugljanu. Dovoljna je usporedba lica pojedinih likova kao i minuciozni detalji odjeće, pozlaćenih ukrasa, reljefnih rozeta i širokih rubnih traka na Ugljanskom poliptihu i poliptihu iz Ermitaža. Ugljanski poliptih, koji se može datirati sredinom Quattrocenta, u proporcijama likova i gotizirajućim draperijama, ukazuje na ranije vrijeme sa snažnijim venecijanskim utjecajima. Veće srodnosti s poliptihom iz Ermitaža pokazuje Bogorodica s Djetetom iz benediktinskog samostana sv. Marije u Zadru, a posebice likovi evanđelista oslikani na križnom svodu nad grobom sv. Dujma u splitskoj katedrali. T o je jedino Vuskovićevo djelo potvrđeno dokumentom za koje je isplaćen 3. siječnja 1429. Temeljitom stilskom analizom Davor Domančić je slikaru 1959. g. pripisao poliptih iz samostana sv. Franje u Zadru. Osim ovih djela, Dujmu Vuškoviću se atribuira i Bogorodica s Djetetom iz SICU u Zadru te freske iz crkve sv. Sime u Zadru koje je nedavno Emil Hilje pokusao pripisati Antoniju Venezianu. Vjerojatno jednom njegovu suradniku pripada poliptih iz crkve Gospe kraj Mora na Čiovu, koji je donijela Ksenija Cicarelli spominjući uz Vuskovića Antuna Restinovića i Ivana Petrova iz Milana. U istom ovom svesku Josip Belamarić prepoznaje Vuskovićev rad na minijaturi sv. Stasa s bratimima iz matrikule splitske bratovštine. Lica sv. Ivana Evanđeliste (?) i sv. Marka na petrogradskom poliptihu pokazuju elaborirane modele venecijanskog Trecenta, koji su preko Lorenza i njegovih sljedbenika postali opće prihvaćeni u kasnogotičkom dalmatinskom slikarstvu. Na Ugljanskom poliptihu kod Imago Pietatis i lika sv. Dimitrija izrazite su neotrecenteskne odlike i utjecaj samog Paola Veneziana. Utjecaj Gentilea da Fabriana, kojemu je poliptih tradicionalno atribuiran, evidentan je kao i manira mladog Michelea Giambona, pa možemo pretpostaviti da je Vusković bio u Veneciji početkom 20-tih godina, desetak godina nakon pretpostavljenog boravka Blaža Jurjeva Trogiranina. Premda kaligrafski nabori draperija podsjećaju na Gentileov rad u Veneciji, kao sto je poliptih iz Valleromita, veće sličnosti, posebice u impostaciji likova, ima s Giamboneovim poliptihom iz Fana, s početka dvadesetih godina. Gesta sv. Marka koji vrhovima prstiju drži kist evocira lik Ivana Krstitelja iz Fana s križem, ruka Giamboneove Djevice ponovno se javlja kod dviju Bogorodica iz SICU i samostana sv. Marije u Zadru. Dijete na ovoj posljednjoj slici naslikano je po prototipu Giamboneova mladenačkog djela iz Museo di Castelvecchio u Veroni. Prijestolje sv. Luke Evanđeliste s freske u splitskoj katedrali uspoređuje se s onim Bogorodice iz Fana. Ukrasi na pozlaćenim rubovima odjeće kao i nabori draperija svetaca iz Hermitaga podsjećaju na Giambona u Fanu. Na poliptihu u Markama pojavljuju se slične reljefne rozete kao na Vuškovićevoj ugljanskoj Bogorodici. Reljefni ukrasi, karakteristični za Giamboneovo djelo, prisutni su na pastoralima Vuškovićevih likova biskupa na novopronađenom poliptihu. Vuškovićevo formiranje u Giamboneovu krugu pokazuje i sličnost s Bogorodicom s Djetetom, dva anđela i dva proroka iz Stadelsches Kunstinstitut u Frankfurtu. Zahvaljujući pomoći kolege Joška Belamarića, sada je moguće poliptihu iz Petrograda precizirati splitsku provenijenciju, vjerojatno za crkvu sv. Frane na obali u kojoj je Dujam Vušković bio pokopan. Na poliptihu su prikazani mučenici sv. Dujam i sv. Stas s mlinskim kamenom kao znakom muke. Grob sv. Stasa u splitskoj katedrali djelo je Jurja Dalmatinca, dok je grob sv. Dujma, prvog biskupa antičke Salone, izradio Bonino iz Milana. Na križnom svodu ciborija nad svečevim grobom Dujam Vušković je 1429. godine oslikao četiri evanđelista. Petrogradski se poliptih izvorno sastojao od sedam odjeljaka poput Ugljanskog poliptiha. Nedostaju mu središnji lik Bogorodice s Djetetom, jedan lik desno, gornji red i predela. Prisutnost sv. Ludovika Tuluškog također dokazuje pripadnost franjevačkoj crkvi, pa možemo pretpostaviti da se poliptih nalazio na glavnom oltaru. Buduća istraživanja će nam vjerojatno donijeti nova saznanja o toj važnoj narudžbi koju je Dujam Vušković izradio u rodnom gradu.

Ključne riječi

Hrčak ID:

111060

URI

https://hrcak.srce.hr/111060

Datum izdavanja:

10.2.1998.

Podaci na drugim jezicima: hrvatski

Posjeta: 2.305 *