Skoči na glavni sadržaj

Pregledni rad

A Small country in the World of Archival Education : The Duch Case

Theo Thomassen


Puni tekst: hrvatski pdf 4.793 Kb

str. 95-104

preuzimanja: 503

citiraj


Sažetak

Autor razmatra stanje arhivskoga obrazovanja u svijetu, udio obrazovanja u postupku profesionalizacije struke, te navodi primjer Nizozemske arhivske škole. U imeniku Međunarodnog arhivskog vijeća popisano je preko 200 škola i programa za obuku arhivista. Razlike u obrazovnim programima su znatne. Arhivsko obrazovanje uvelike ovisi o organizaciji arhivske djelotnosti, o statusu i usmjerenju arhivske znanosti te o utjecaju struke. Arhivska djelatnost je, ovisno o specifičnim prilikama, definirana i organizirana različito. Arhivistika je, u zemljama gdje se javni arhivski sustav razvio za Francuske revolucije, više okrenuta povijesti, dok je u mlađim zemljama više usmjerena k administraciji. U državama starog svijeta arhivistika je izdanak diplomatike, u Novom svijetu arhivistika u svom početku uopće nije niti priznavana za znanost. U dijelu zemalja struka je čvrsto ukorijenjena u društvu te potrebe struke utječu na obrazovni program, dok je u drugim zemljama rad u arhivu jedini način obuke arhivista. Da bi se shvatio ovaj fenomen, treba proanalizirati koncept profesionalizacije, što je sociološki termin i znači proces u kojem ljudi istog zanimanja, rabeći svoj monopol u određenom području znanja, zajednički nastoje steći i zadržati određenu poziciju moći, kako bi kontrolirali vrijednost svoje struke. U procesu profesionalizacije, glavno sredstvo kojim se održava vrijednost struke je arhivsko obrazovanje. Njime se povećava kompetentnost stručnjaka i jača pozicija struke u cjelini. Dobru povijesnu ilustraciju procesa profesionalizacije pruža arhivsko obrazovanja u Nizozemskoj. U Nizozemskoj je 1802. godine osnovana javna arhivska služba, 1892. utemeljeno je Udruženje nizozemskih arhivista, 1898. tiskan je znameniti priručnik Mullera, Feitha i Fruina, 1918. objavljen je prvi nizozemski arhivski zakon, a 1919. nizozemska vlada utemeljila je arhivsku školu, pa je od tada svatko tko je želio ući u struku morao završiti neki od programa škole i položiti arhivski ispit. Struka je kontrolirala školu čija je najvažnija zadaća bila obuka viših arhivista. Glavni udžbenik bila je knjiga Mullera, Feitha i Fruina, što je uzrokovalo da su nizozemski arhivisti dugo bili poznatiji po svojoj pragmatičnosti i “zanatstvu” nego akademskim raspravama. Nakon II. svjetskog rata, brz napredak informacijske znanosti i tehnologija komunikacije utjecao je u cijelom svijetu na temelje arhivske struke. Redefiniran je svaki dio profesije, a ujedno i struktura i kontekst arhivskog obrazovanja. Potreba za promjenama je očevidna, no mogućnosti i želje njena zadovoljenja se razlikuju od zemlje do zemlje, ovisno o profesionalnoj fleksibilnosti.

Ključne riječi

arhivsko obrazovanje; obrazovni program; profesionalizacija Nizozemska arhivska škola

Hrčak ID:

11101

URI

https://hrcak.srce.hr/11101

Datum izdavanja:

30.3.1998.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.153 *