Pregledni rad

Uporaba poliglikolno-polilaktičnoga sintetskog ko-polimera u parodontnim intrakoštanim defektima

Marija Ivić-Kardum
Dubravka Škunca-Ograjšek
Davor Katanec
Mato Sušić

Sažetak

U ovome radu prikazana je klinička primjena poliglikolno-polilaktičnoga ko-polimera Fisiografta u dva klinička slučaja. U prvom slučaju dijagnosticiran je parodontni apsces i oštećenje interradikularne alveolne kosti zuba 46. Oštećenje kosti interradikularno bilo je vidljivo pošto je otvoren mukoperiostalni režanj. Korijen je ostrugan i upalno tkivo oprezno uklonjeno, a defekt je ispunjen usatkom Fisiografta (Ghimas S.p.A - Italy) u obliku gela i praha ovlažen krvlju te prekriven koronarno pomaknutim režnjem.
Postoperativno je preporučeno ispirati usta 0,2% otopinom klorheksidin diglukonata. Rezultati tretmana praćeni su klinički i radiografski 6 mjeseci nakon zahvata. Sondiranjem parodontnih džepova prije zahvata u prvom slučaju izmjerena je dubina od 8 mm, a gubitak razine parodontnog pričvrstka 10 mm na zubu 46. Klinička procjena 6 mjeseci nakon zahvata pokazala je da je dubina parodontog džepa smanjena od 8 na 4 mm, a dobitak razine pričvrstka bio je od 10 na 5 mm, što iznosi 50 % od početnoga defekta. U drugom slučaju, nakon što je odignut mukoperiostalni režanj zuba 21, prikazan je opsežni intrakoštani defekt koji je zahvaćao više koštanih stijenki. Pošto smo ostrugali i ispolirali korijen, ispunili smo defekt usatkom Fisiografta u obliku gela i praha ovlažena krvlju. Zbog aktivnosti parodontnoga džepa, ordinirali smo pacijentu tablete Amoksicilina od 500 mg kroz 5 dana 3 puta na dan. Postoperativno je preporučeno ispirati usta otopinom 0,2 % klorheksidin diglukonata. Šest mjeseci nakon zahvata klinički je nalaz pokazao smanjenu dubinu parodontnog džepa i dobitak razine pričvrstka od 4 mm, tj. 44,5 % od početnoga kliničkog defekta. Radiografski nalaz pokazao je smanjenu radiolucentnost alveolne kosti zuba 21, što potvrđuje stvaranje nove potporne alveolne kosti.
Može se reći da se je primjena Fisiografta pokazala uspješnom u obnavljanju alveolnog intrakoštanog defekta. Na radiografskoj snimci vidljiva je znatno manja radiolucentnost, a dubina je parodontnog džepa šest mjeseci nakon zahvata smanjena oko 50%. Kako se primjena Fisiografta pokazala uspješnom u procesu cijeljenja alveolne kosti oštećene parodontitisom, preporučuje se taj usadak primijeniti na većem broju ispitanika te provesti i kontrolno ispitivanje.

Ključne riječi

intrakoštani defekt; poliglikolno-polilaktični sintetski usadak; korektivna parodontna kirurgija

Hrčak ID:

11103

URI

https://hrcak.srce.hr/11103

Datum izdavanja:

15.6.2000.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.930 *