Pregledni rad
PRIMJENA I FUNKCIJA JEZIKA MLADIH U ŠKOLSKIM NOVINAMA
Davorin Brajković
Sažetak
U ovom se članku pokušava istraživati jezik mladih kao zasebne sastavnice njemačkog standardnog jezika. Zbog nemogućnosti dužeg boravka u nekoj sredini njemačkog govornog područja gdje bi se istraživalo usmeno izražavanje mladih, autor je svoja istraživanja usmjerio na pisani aspekt jezika mladih, tj. na način pisanja mladih u školskim novinama i časopisima. Tako su dakle temelj, tj. korpus istraživanja školske novine i časopisi u nekim gimnazijama, stručnim i strukovnim školama Koruške te u klubu katoličke školske mladeži u Klagenfurtu. U istraživanja su dakako uključena i autorova pedagoška iskustva rada s mladima.
O usmenom izražavanju mladih ima već mnogo temeljnih, značajnih i većinom empirijskih radova. Tu u prvom redu treba spomenuti H. Hennea, H.Altmanna, K. Bayera, J. Beneke, H. Ehmanna, S. Wachau i druge. Svi su oni empirijski istraživali govor mladih i došli su do značajnih rezultata. Usmeno je izražavanje mladih situativno i obilježeno pripadnošću grupi vršnjaka kao i potrebom za komunikacijom u žargonu mladih da bi se odvojili od odraslih. Ta situacija zahtijeva neposrednost, jednostavnost i izravnost. No, govor je mladih popraćen također mimikom i gestama kao sastavnim dijelom njihove komunikacije. Te su karakteristike tipične za mlade koji žele biti upadljivi, puni humora, smijeha i ironije te time privlačiti na sebe pozornost svojih vršnjaka i, konačno, biti drukčiji od odraslih.
Mogli bismo postaviti pitanje postoji li uopće neka pisana varijanta jezika mladih. Pisana varijanta je u odnosu na relevantniju govorenu varijantu sekundarna pa će prema tome biti i siromašnija specifičnim izražajnim sredstvima. Nesvjesno i situativno izražavanje u jednoj određenoj govornoj situaciji u svakom je slučaju drugačije nego li svjesno pisanje rečenica ili tekstova. Ne smijemo smetnuti s uma da kod pisanja nedostaje govoreno-sintaktička karakteristika kao i mimičko-gestikulatorna komponenta koja je i te kako bitna u usmenoj komunikaciji, a i prozodika koja je svojstvena usmenom govoru, u pisanoj se varijanti jedva dade izraziti. Ipak treba ovdje naglasiti kako mladi kad žele pisano međusobno komunicirati biraju jednu sebi svojstvenu varijantu pisanog jezika. To čine poglavito u osobnim pismima svojim prijateljima, u pismenom obraćanju redakciji dotičnih novina, u opisivanju doživljaja, reportažama itd. I tu mladi žele ostati na razini žargona i komunicirati "po mjeri mladih". Njihov je jezik podređen standardnom njemačkom jeziku. Na sadržajnoj razini taj je jezik karakterističan po dosjetljivosti, kritičnosti, satiričnosti, ironičnosti, izravnosti, kreativnosti i originalnosti.
Što se pak tiče gramatičkih karakteristika koje se pojavljuju u školskim novinama, vidimo da gramatika upotrijebljena u školskim novinama odgovara normi standardnog jezika. Ipak ima i odstupanja, ali ih onda najčešće moramo pripisati normi običnoga svakidašnjeg izražavanja. Dakle, možemo reći da pismena varijanta govora mladih u školskim novinama ne poznaje ni sintaktičke ni morfološke osobitosti, a svako odstupanje ima funkciju kreativnosti i upadljivosti.
Ključne riječi
jezik mladih; žargon mladih; kreativnost; kritičnost; originalnost
Hrčak ID:
11543
URI
Datum izdavanja:
5.12.2006.
Posjeta: 9.014 *