Review article
Peić i Krleža
Tomislav Sabljak
; Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, Hrvatska
Abstract
Godine 1968. pisao sam o Skitnjama, fascinirale su me i proglasio sam ih knjigom godine. Moram ponoviti neke rečenice iz te kritike: Najsnažnije stranice u knjizi svakako su opisi života fratara u cerničkom samostanu, kao i opisi žene-Babogretke. Prve čitalac može čitati u poglavlju “Od Požege do Nove Gradiške”, a druge u poglavlju “Babina Greda”. To nisu samo najbolje stranice Peićevih “Skitnji” nego posve sigurno i najbolje stranice u novijoj hrvatskoj prozi. Znam da su mnogi, ako ne i svi veliki pisci imali notese i bilježnice, pa je tako i nedavno u Londonu objavljeno preko sedamdeset bilježnica čuvene Agate Christie, o kojima je pričala mi je pričala na Bohinju u hotelu Bellevue,1967. godine. Peić je 1968. u dva navrata s velikim uvažavanjem pisao o Krleži, najprije o Krležinom Panu i slikarstvu, u povodu pedesete godišnjice Pana i potom o Krležinim Simfonijama, da bi 1973. pisao o čuvenom Krležinom putopisu Izlet u Rusiju. Što je zajedničko Krleži i Peiću? Prije svega snažni ekspresionistički opisi, potom poznavanje i interesiranje za slikarstvo i treće stilistički elementi – boja i zvuk u rečenici; riječi su ispunjene slikom koja postaje nositelj emocionalne napetosti samog sadržaja - tu se ponekad radi o stihijskoj bujici riječi snažnog kolorita i osebujne zvučnosti, ali i preciznog izražavanja vlastitih emocija. /ulomak iz napisa Peić i Krleža/
Keywords
Matko Peić; Miroslav Krleža; Skitnje
Hrčak ID:
133752
URI
Publication date:
17.4.2014.
Visits: 1.366 *