Professional paper
Požega Peiću, Peić Požegi
Kristina Lešić
orcid.org/0000-0003-1162-8541
; Gimnazija Požega, Požega, Hrvatska
Abstract
Prezentnost i imaginacija grada, stare ljepotice Požege, nikada ne bi bila ista da o njoj iz različitih aspekata i subjektivnošću zamagljenom vizurom nije progovorio Matko Peić. Nikada se ta dama ne bi osjećala izuzetnom i drugačijom u niski hrvatskih gradova niti bismo ikada uočili koliko je fragmenata njezina bića implicirano u gotovo čitavoj Europi, odnosno koliko je njezinih sinova zadužilo Hrvatsku u znanosti i umjetnosti, da nije Peićevih opservacija o rodnome gradu. Promatrajući grad koji u njemu budi reminiscencije na djetinjstvo puno momačkih nestašluka, u Peiću se budi nostalgija za uništenom gimnazijskom zvjezdarnicom ili urušenom kućom J. E. Tomića. Impresionistički kolorit grada oživljava u Peiću likovnog umjetnika, a jasni i ritmični zvukovi pjeva požeških ptica i vibriranje protoka voda liriziraju prozu pjesnika putopisca. Mimetički je minuciozan prikaz arhitekture, flore i faune, godišnjih doba, ali i doba dana u gradu najčišće i najbistrije vode, od koje je jasniji samo jezik njegovih stanovnika. Svjetski putnik Peić, gdje god bio, evocirao je rodni grad navodeći da je – osim što je zapadnjačka (ima je u Italiji, Španjolskoj, Austriji), Požega i istočnjačka, tj. turska Požega. Požega je knjiga eseja, feljtona i putopisa koje je Peić objavljivao u časopisima i novinama u razdoblju od 1953. do 1995. godine te je središte interesa u ovome prikazu. Požega je oblikovala umjetnika Peića, a on je otkrio njezine najskrivenije dijelove dajući im emergentna obilježja i ispisao neke od najslavnijih rečenica o rodnome gradu.
Keywords
autentičnost; nostalgija; pejzaž; književnost; likovnost
Hrčak ID:
133851
URI
Publication date:
17.4.2014.
Visits: 1.770 *