Izvorni znanstveni članak
MEĐUNARODNA PRAVNA ZAŠTITA ŽIVOTINJA
Nikola Visković
; Pravni fakultet, Split
Sažetak
Nedovoljnost zaštite životinja (divljih, privrednih, kućnih, laboratorijskih i drugih) rezultirala je u nacionalnim pravnim porecima donošenjem niza konvencija i akata koji su trebali pomoći da se podigne razina standarda pravne zaštite pojedinih kategorija životinja.
Autor prikazuje osnovni sadržaj najvažnijih međunarodnih konvencija i drugih akata koje se odnose na zaštitu životinja. Pregled između ostalog sadrži: Međunarodnu konvenciju za zaštitu ptica (1950), Europsku konvenciju o zaštiti životinja u međunarodnom prijevozu (1968), Ramsarsku konvenciju o močvarama (1971), Konvenciju o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje flore i faune (1973), Europsku konvenciju o zaštiti farmskih životinja (1976), Bernsku konvenciju o očuvanju europskog divljeg života i prirodnih staništa (1979), Konvenciju o očuvanju migratornih vrsta divljih životinja za klanje (1979), Europsku konvenciju o zaštiti kralježnjaka upotrebljenih u pokusne i druge znanstvene svrhe (1986) i druge.
Autor razmatra karakteristike pravne zaštite životinja. Ustvrđuje da je ta zaštita neujednačena i »neravnopravna« s obzirom na različite kategorije životinja. Konstatira da je i u teoriji i u praksi zaštite životinja prevladavao egoističan ili antropocentričan pristup, umjesto altruističkog ili biocentričkog, prema kojem se životinja zaštićuje kao vrijednost po sebi, a ne samo po tome koliko je čovjeku korisna.
U završnom dijelu komentira se odnos bivše Jugoslavije prema tim konvencijama, sugerirajući da se Hrvatska punopravno integrira u sustav međunarodne pravne zaštite životinja ratifikacijom već donesenih i međunarodno ratificiranih akata na ovom polju.
Ključne riječi
antropocentrizam; biocentrizam; pravna zaštita životinja
Hrčak ID:
138749
URI
Datum izdavanja:
15.7.1992.
Posjeta: 3.013 *