Izvorni znanstveni članak

Prednost parenteralne primjene Mi-ADMS pred DMSA u snižavanju tjelesnog opterećenja živom (203Hg) u štakora

K. Kostial ; Institute for Medical Research and Occupational Health, Zagreb, Croatia
M. Blanuša ; Institute for Medical Research and Occupational Health, Zagreb, Croatia
M. Piasek ; Institute for Medical Research and Occupational Health, Zagreb, Croatia
I. Šimonović ; Medical Faculty, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
M.M. Jones ; Vanderbilt University, Nashwille, Tennessee, USA
P.K. Singh ; Vanderbilt University, Nashwille, Tennessee, USA

Sažetak

Procjenjivana je učinkovitost mezo-2,3-dimerkaptojantarne kiseline (DMSA) i monoizoamilnog estera mezo-2,3-dimerkaplojantarne kiseline (Mi-ADMS) u snižavanju opterećenja živom (203Hg) u štakora u odnosu na dob i vrijeme primjene. Pokusi su provedeni na šestotjednim ženkama i sedmodnevnim sisajućim bijelim štakorima Wistar iz uzgoja Instituta u Zagrebu, kojima je intraperi-tonejski davana 203Hg. Kelati DMSA i Mi-ADMS davani su, također intraperitonejski, dva dana zaredom u dozi od 0,25 mmol/kg tjelesne težine kao neposredna/rana primjena (El - 0,5 i 24 h) ili kao odgođena/kasna primjena (E2 - 24 i 48 h, E3 - 48 i 72 h) nakon davanja 203Hg. Retencija 203Hg mjerena je u karkasu (tijelo nakon odstranjenja probavila), u jetri, u bubrezima i u mozgu sest dana nakon primjene Hg u odgovarajućim gamascintilacijskim brojačima. U šestotjednih životinja i DMSA i Mi-ADMS primijenjeni kao rana terapija (El) snizili su retenciju 203Hg u karkasu i u organima u odnosu na vrijednosti u kontrolnih (netretiranih) životinja. Odgođena primjena (E2 i E3) jednog i drugog kelata snizila je retenciju 203Hg u karkasu i bubrezima, nije imala učinka na retenciju u jetri, a retenciju u mozgu snizio je samo Mi-ADMS. U sedmodnevne sisančadi oba kelata značajno su snizila tjelesnu retenciju 203Hg i nakon rane (El) i nakon kasne primjene (E2), a jedino DMSA u kasnijoj primjeni (E2) nije imao učinka na retenciju Hg u mozgu. U svim eksperimentalnim uvjetima neovisno o dobi životinja i vremenu kad je primijenjen kelat, terapija s Mi-ADMS bila je učinkovitija od DMSA u snižavanju tjelesnog opterećenja 203Hg u tijelu i u organima. To je glavni nalaz ovog istraživanja. Čini se da je Mi-ADMS kelat koji puno obećava u budućnosti kao lijek izbora u terapiji otrovanja živom.

Ključne riječi

dob; odgođena primjena; određivanje radioaktivnosti; otrovanje živom; primjena radionuklida; rana primjena; terapija kelatima

Hrčak ID:

147227

URI

https://hrcak.srce.hr/147227

Datum izdavanja:

26.1.1994.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.358 *