Revija za sociologiju, Vol. 32 No. 3-4, 2001.
Pregledni rad
Osobeni položaj liječnika u društvu; ili: o granicama liječnikovog djelovanja
Živka Staničić
; Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu, Katedra: Liječnik i bolesnik
Sažetak
U radu pokušavamo ispitati dvije u osnovi proturječne odredbe liječnikova položaja koje proizlaze iz dvostrukosti relacije koju liječnik ima s jedne strane spram bolesnika i s druge strane spram društva u čijem okrilju djeluje.
U odnosu spram bolesnika, liječnik djeluje kao čovjek od moči iz najmanje dva razloga: njegova se moć spušta do čovjekove najživotnije razine (a to je razina čovjekova tijela) i jedino je liječnik dobio (što znači da može i izgubiti) legitimitet imenovanja čovjekovih stanja kao bolesnih ili zdravih.
U odnosu spram društva, liječnik se, međutim, pojavljuje kao objekt moći čiji su korijeni “s on stranu” medicinske profesije, u vladajućoj političkoj strukturi.
Postoje, dakle, neke izvanjske, neprikosnovene činjenice koje ne samo da reguliraju i usmjeravaju, već i određuju sveukupni sadražaj, pravac i doseg liječnikova djelovanja. Kao dokaz za tu tvrdnju uzima se činjenica da je dijagnoza u osnovi socijalni konstrukt. Na taj način pokazuje se da liječnik nema potpunu znanstveno-stručnu autonomiju u svom radu; on ne predstavlja krajnju “instancu” ni u određenju dijagnoza ni u određenju terapije. To je zato jer liječnik i medicina u svakom društvu imaju nadindividualnu socijalnu funkciju, a to znači da glavni “impuls” svom djelovanju dobiva od vladajuće političke strukture. U posljednje vrijeme dadu se uočiti grubi primjeri narušavanja ravnoteže između dviju oprečnih dužnosti/odgovornosti liječnika: činjenice da je on “apsolutni pristalica” života, ali i da je istovremeno i “učesnik u moći vrhovnih vlasti da odlučuju o životu”.
Ključne riječi
moć; liječnik – subjekt moći; liječnik – objekt moći; ekspert; liječnikova dvostruka odgovornost
Hrčak ID:
154071
URI
Datum izdavanja:
31.12.2001.
Posjeta: 1.407 *