Izvorni znanstveni članak
Poveznice i isključenja između Briselske uredbe Ia i međunarodnih konvencija o prijevozu
Chiara E. Tuo
; Odsjek za pravo Sveučilišta u Đenovi, Đenova, Italija
Laura Carpaneto
; Odsjek za pravo Sveučilišta u Đenovi, Đenova, Italija
Sažetak
Unatoč ključnoj ulozi prometa u razvoju unutarnjeg tržišta nova Uredba EU-a br. 1215/2012 (“Briselska uredba Ia”) ne pojašnjava odnos između vlastitih pravila i odredaba o nadležnosti ili priznavanju i izvršenju presuda propisanih međunarodnim konvencijama u sektoru prijevoza. Sud Europske unije zapravo je utvrdio test za određivanje uvjeta prema kojima se – u skladu s člankom 71. – rješavanju pitanja nadležnosti ili priznavanja i izvršavanja presuda u skladu s nekom međunarodnom konvencijom umjesto s dotičnom Uredbom. Međutim, taj se test (i) ne čini pogodnim kao takav za osiguravanje potrebne razine predvidivosti u određivanju nadležnog suda te time pravne sigurnosti za stranke u postupku, što je – kako je sam Sud EU-a predvidio – osnova za pravosudnu suradnju u građanskim i trgovačkim stvarima; (ii) zamišljen je imajući u vidu slučajeve u kojima pitanja nadležnosti ili priznavanja i izvršenja presuda ulaze u područje primjene i Uredbe i konvencije CMR. S druge strane, nije jasno kako takozvane “isključujuće odredbe” – koje gotovo beziznimno nalazimo u aktima kojima je EU pristupio raznim konvencijama o prijevozu i čija je svrha davanje prednosti pravu EU-a – trebaju funkcionirati u praksi u odnosu na Briselsku uredbu Ia. Uzimajući u obzir navedena otvorena pitanja, ciljevi ovoga rada su (i) utvrditi hoće li se Sud EU-a, pri utvrđivanju uvjeta pod kojima se Uredba treba povezati s konvencijama o prijevozu, držati dosadašnjeg pristupa ili ga revidirati kako bi ga uskladio s načelima pravne sigurnosti i predvidljivosti vezano uz određivanje nadležnog suda; (ii) pojasniti uvjete prema kojima se za određenu konvenciju o prijevozu smatra da ulazi u okvir članka 71. Uredbe; (iii) ispitati najbolji pristup odnosu između Uredbe i konvencija o prijevozu koje nisu obuhvaćene člankom 71.; (iv) ispitati je li taj odnos uređen određenom odredbom (isključujućom odredbom); (v) potražiti interpretativno rješenje koje omogućava, čak i ako ne postoji konkretna odredba, utvrđivanje s razumnom razinom sigurnosti koje se odredbe – između odredbi Briselske konvencije Ia i onih određene konvencije o prijevozu – trebaju primijeniti kako bi se odredila nadležnost ili priznali učinci presuda u određenom predmetu.
Ključne riječi
Briselska uredba Ia; pitanja nadležnosti ili priznavanja te primjene; tzv. klauzule rastavljanja; transportne konvencije
Hrčak ID:
157599
URI
Datum izdavanja:
29.4.2016.
Posjeta: 1.927 *