Izlaganje sa skupa

EKSTERIJERNE ODLIKE HRVATSKIH AUTOHTONIH HLADNOKRVNIH PASMINA KONJA

Ante Ivanković ; Zavod za specijalno stočarstvo, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,Zagreb, Republika Hrvatska
Pavo Caput ; Zavod za specijalno stočarstvo, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,Zagreb, Republika Hrvatska

Sažetak

Autohtone hladnokrvne hrvatske pasmine konja udjelom su dominantno zastupljene u ukupnoj populaciji konja u Hrvatskoj. Njihov sustavni uzgoj započeo je početkom devetnaestog stoljeća na području Međimurja a zatim se proširio na područja Podravine, Posavine i Slavonije. Bazna populacija na kojoj su izgrađene bio je konj "bušak", ovisno o podneblju različito konformacijski i genetsko profiliran. S nakanom popravljanja konformacije ondašnjeg "bušaka" tijekom dvadesetog stoljeća uvažani su kvalitetni rasplodnjaci teških europskih pasmina konja, primarno noričke, pešeronske i belgijske krvi, kojima se "oplemenjivala" postojeća populacija. Diferenciranost bazne populacije te usmjeren selekcijski pristup uvjetovali su profiliranje ondašnje izvorne populacije u autohtone pasmine koje se danas nalaze na ovim područjima. Posavski konj i hrvatski hladnokrvnjak zadržali su se na marginalnim pašnjačkim područjima u nevelikom broju koji iziskuje konstantan monitoring. Populacija međimurskog konja svedena je na tridesetak grla, radi čega je nužno njeno pomno praćenje i povremeni ciljani unos srodne "svježe krvi". Istraživanje je obuhvatilo 378 konja (214 posavskih konja, 146 hrvatskih hladnokrvnjaka i 18 međimurskih konja). Unutar populacije posavskog konja zamjetna je manja varijabilnost eksterijeknih obilježja. Uočljivo je profiliranje populacije u dva podtipa, različita u formi glave i jačini koštane osnove, što je posljedica tijeka oplemenjivanja ove pasmine. Hrvatski hladnokrvnjak je najvećeg tjelesnog okvira. U populaciji hrvatskog hladnokrvnjaka također je uočljivo je profiliranje dva glavna pasminska podtipa, koje kao takve treba zasebno promatrati i uzgojno podržavati oblikovanjem primjerenih linija i rodova. Na jednom od podtipova hrvatskog hladnokrvnjaka uočljiv je trag stoljetnog oplemenjivanja izvorne populacije s europskim pasminama teških konja (veći tjelesni okvir, grublja glava i jača koštana osnova) za razliku od drugog podtipa koji je profinjenije koštane osnove i manje glave. Međimurski konj je u fazi konsolidacije uzgoja, a limitirajći čimbenik je mala efektivna veličina populacije.

Ključne riječi

autohtone pasmine; hladnokrvni konj; Hrvatska; tjelesne mjere; korelacija

Hrčak ID:

164594

URI

https://hrcak.srce.hr/164594

Datum izdavanja:

25.3.2004.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.728 *